Do održavanja natjecanja za pjesmu Eurovizije je još tri i pol mjeseca, većina zemalja još nije izabrala svog predstavnika ali o ovogodišnjoj Euroviziji se već naveliko govori. I to ne zbog glazbe nego, pogađate, zbog politike. Iz nekoliko zemalja, među kojima je Finska, pozivaju na to da se Izrael izbaci s ovogodišnjeg natjecanja. Razlog je Izraelska ofenziva u pojasu Gaze koja je uslijedila nakon pokolja Hamasa nad civilnim stanovništvom u Izraelu. Razne inicijative prijete bojkotom natjecanja ako Izraelski predstavnik ipak bude sudjelovao. Europska radiodifuzna unija, koja organizira natjecanje, je odbacila zahtjeve za isključenjem Izraela tvrdeći da prema propisima Izrael ispunjava sve uvijete. Još su dodali kako je Eurovizija apolitično natjecanje.
Je li Eurovision Song Contest samo zabava i glazba bez politike? Odgovor na to pitanje ćemo potražiti kod redakcijskog stručnjaka za natjecanje za pjesmu Eurovizije Saše Bojića.
Saša ti ovu manifestaciju pratiš, mogu već reći, desetljećima. Je li pjesma Eurovizije zaista tako apolitična, kako to tvrde njezini šefovi?
Zapravo, jeste zbog toga što u tekstovima pjesama Eurovizije ne sme biti nikakvih političkih sadržaja, odnosno nikakvih sadržaja koji se odnose na aktuelne političke događaje, tako da nam ostaje sledeće pitanje: mogu li tekstovi koji nisu politični da se tumače kao takvi u određenim slučajevima? Drugim rečima, ako u tekstu nema direktno politike, onda ona možda postoji indirektno u onome što okružuje čitavo takmičenje. To je bio slučaj i recimo, s pobjedom Jamale 2016., ukrajinke na Euroviziji, čije se pesma zvala 1944. Svi mediji su tumačili tekst te pesme koji je bio potpuno apolitičan, kao tekst koji govori o patnjama Krimskih Tatara, zbog toga što je Rusija anektirala Krim nešto ranije, i o nekoj vrsti otpora toj aneksiji i tome svemu. Prema tome to je bila neka vrsta medijske kampanje koja je pratila tu pesmu koja nije imala zaista u svojim stihovima, nikakve momente koji bi mogli direktno s tim da se povežu.
Nešto slično se, međutim, dešavalo još mnogo ranije, naročito s tim ratnim zbivanjima. Setimo se 1993. kada su prvi put nastupale Bosna i Hercegovina i Hrvatska na Evroviziji kao samostalne države. Tom prilikom je recimo pesma Muhameda Fazlića Fazle imala naslov "Sva bol svijeta". Isto tako, bez konkretnih asocijacija na rat, "Sva bol svijeta" kao naslov mogao je da se tumači kao neka vrsta te poruke. Takođe i Hrvatska grupa Put je nastupala i imala simpatije kakve je imala npr. Ukrajina još od 2016. godine na Evroviziji. Jedino što tada nije glasala i evropska publika, glasali su samo žiriji, i naravno nije bilo interneta na kome je moguće mobilisati toliki broj ljudi. I da podsetim samo, političkom porukom se može smatrati i "Insieme: 1992" Tota Cutugna iz Zagreba 1990. godine "Unite, unite Europe" - to je bila jedna poruka koja je isto tako negde na granici, može a ne mora.
Je li nekad neka zemlja bila isključena, kao što se sad traži za Izrael?
Evropska radiodifuzna unija je 2021. godine zabranila učešće Belorusiji smatrajući da tekst beloruskog songa sadrži nekakve posprdne stihove na račun beloruske opozicije i svih ljudi koji su zapravo protiv večite vladavine Aleksandra Lukašenka u toj zemlji. Belorusija je tada bila poslala i drugu verziju teksta da bi nekako ublažila stvar, ali EBU je i to odbila tako da nije bilo nastupa, a 2022. godine je Rusiji zabranjen nastup zbog agresije na Ukrajinu.
Saša, hvala ti na ovim informacijama, ali nekako imam osjećaj da ćemo se do 11.05. kada se održava Eurovizija još baviti ovom temom.