Bavimo se danas muzikom i kulturom, šetamo scenama jugoistoka Evrope - izlazimo na naš kosmopolitski Korzo.
I bacamo pogled na karneval u Njemačkoj? Zašto?
Zato što ga naprosto ne možemo zaobići ovih dana, pogotovo u Kelnu ili Düsseldorfu. Dobro, ne može se zaobići ali se može pobjeći od njega. Takve onda zovu karnevalskim izbjeglicama - Karnevalsflüchtlinge. No to je neka druga tema.
Danas počinje ulični karneval, vrhunac sezone, povorke, partiji, koncerti, karnevalsko ludilo gotovo na svakom ćošku. Usred svega toga stoji i već godinama gitaru svira Goran Kostić.
Gorane, kako pristupiti cijeloj karnevalskoj priči, šta bi bila tvoja preporuka?
Da se prilagodiš ljudima koji stoje pored tebe, jer oni će automatski da te uzmu u svoje ruke i, ako si voljan i nasmejan, oni će da te povuku sami i osetićeš sam pored svega toga kako će da ti bude lepo. I ljudi te ne ostavljaju samog. Kao što kažu, ima tu dosta pesama od Black Fööss kao "Drink doch eine met" i ako tu kulturu prihvataš, onda uopšte nije problem. Bio u Kölnu, Düsseldorfu, bio u Aachenu, bio u Gladbachu, u Krefeldu, sve je to isto.
A šta kažeš o onim statistikama koje već godinama tvrde da kelnska porodilišta devet mjeseci nakon karnevala javljaju natprosječno više beba?
Ima sigurno istine tu, ima, ali opet je ta kultura jedna, meni je to, ozbiljna kultura. Ljudi to stvarno vole, žele, uzimaju vremena za to. Rade dobrovoljno, sve rade za to da to bude kako treba i ja mislim da treba to da se ceni i da se poštuje.