Božo Vrećo je jedno od onih imena s jugoistoka Europe koje je našlo svoj put i do publike izvan granica regije i to usprkos činjenici da se koristi vrlo specifičnim melosom sevdalinke. Božo Vrećo ponovno dolazi u Njemačku i to ovaj put u Köln 23. veljače, dakle sljedećeg petka i to u prikladnom prostoru Kulturkirche.
Zanimalo na je kako Božo Vrećo objašnjava fenomen po kojem je sevdalinka popularna u svim dijelovima bivše Jugoslavije, što se za neke druge žanrove narodne glazbe baš ne bi moglo reći. Sevdalinka, takav vokal, ima dobru prolaznost i vani, Neki ženski vokali, npr. iz Bugarske, imali su otprilike isti uspjeh u istom segmentu. Tu su još neki vokalni primjeri iz bivše Jugoslavije, recimo dalmatinske klape (koje nisu baš toliko originalne jer ih ima i u Italiji).
Ali, kako objašnjavate, da budemo banalni, da, recimo, tamburica nije toliko uspjela na Zapadu, dok ljudi lakše prihvaćaju ovakve vokalne, gotovo metafizičke, zvukove. Je li to univerzalnije nego tamburica? Radi li se samo o tome?
"Pa sigurno da jest i sigurno je puno raznovrsnije, puno emotivnije, iskrenije i zahtjevnije. Znate naprosto - glas", govori Božo Vrećo.
"Glas kao glas je instrument koji je dar od Boga, a sve drugo, čini mi se, možete naučiti. Možete naučiti svirati bilo koji instrument, ali ne možete naučiti pjevati ako vi nemate talenta za pjevanje. To je nešto s čime se morate roditi. Bar 70 posto je talenat, ako ne i više. Po meni je to 80 posto sigurno. 20, 30 posto je tog nekog mukotrpnog rada i istrajnosti, upornosti i prakse da naprosto iz koncerta u koncert budete bolji i budete izdržljiviji, budete inovativniji i drugačiji, uvijek zanimljivi.
Ali vjerujte mi da zaista tih 70, 80 posto je ono što vam je od Boga dato. To progovara cijeli život iz vas i to vas prati. To je negdje taj oreol koji naprosto vi isijava tek kada je u poveznici s glasom.
Ono što ste me pitali vezano za sevdah i za sevdalinku jeste njena kompleksnost koja je negdje svrsishodna i vrlo autentična po pitanju izvedbe, same prizme, emocija, melizmatike i njenog porijekla.
Kao što znamo sevdalinka negdje jeste jezgrovito sadržana i čini zapravo skup svega onoga što donose Sefardi iz Španjolske, zajedno sa svojim ladino jezikom koji se preobrazuje i koji na izvjestan način zapravo zatvara jedan taj ciklički krug u Bosni i Hercegovini sa svim našim izvornim tekstovima, polifonom, monifonom muzikom s utjecajem Bizanta s utjecajem Islama i svega onog molitvenog, što je bilo sadržajno i već dostojno i postojano u Bosni i Hercegovini.
Dakle, ipak je to jedna balkanska priča. Ipak je to jedan balkanski melos."
Tako završava Božo Vrećo, a vi poslušajte što nam je još rekao u cijelom podcastu.