Sam život Angele Merkel zvuči kao scenarij za neki dobar film: rođena u Hamburgu u obitelji protestantskog svećenika, obitelj prelazi u Istočnu Njemačku, studij u Moskvi, i nakon pada Berlinskog zida strelovita politička karijera koja je krunisana funkcijom prve žene na mjestu kancelara jedne od najmoćnijih zemalja svijeta.
Biografija njemačke kancelarke je bilo i prije no ova knjiga oko koje mediji u Njemačkoj već danima neumorno izvještavaju je posebna po tome što ju je, uz pomoć svoje asistentice Beate Baumann, napisala sama kancelarka. I mnogi su se nadali da će saznati mnogo više o zanimljivim povijesnim trenucima kojima je obilovala 16-godišnja karijera demokršćanske političarke.
No iako je autobiografija pod nazivom "Freiheit" ("Sloboda") puna zanimljivih detalja koji su oblikovali njemačku i svjetsku politiku, zaista novi momenti se ne pronalaze u ovim, 700 stranica dugim, memoarima.
O odnosu Angele Merkel prema režimu DDR-a se znalo i prije, isto kao i o njezinom nategnutom odnosu prema mnogim muškarcima u politici počevši od Helmuta Kohla, preko Friedricha Merza pa sve do Vladimira Putina i Donalda Trumpa.
Pa ipak je ovo prilika da se osvrnemo na utjecaj Angele Merkel koji se osjeti još i danas a to se odnosi i na regiju jugoistočne Europe koju je upravo ova političarka prije desetak godina pokretanjem Berlinskog procesa ponovno vratila u središte zanimanja europske političke javnosti.
O političkoj ostavštini Angele Merkel i posebice njezinom utjecaju na jugoistok Europe govorim u ovom izdanju podcasta Cosmo bhs sa zagrebačkim analitičarem Žarkom Puhovskim ali prvo od Filipa Slavkovića saznajemo u kakvom ozračju je prošlo objavljivanje memoara bivše kancelarke.
Kolega Filip Slavković je u studio donio knjigu o kojoj svi u Njemačkoj pričaju: memoare Angele Merkel. Filipe, autobiografiju bivše kancelarke si prelistao, a čitao si i mnoge recenzije ovog djela.
"Sloboda" mi je u rukama, Nenade. Freiheit, tako se zove autobiografije Angele Merkel, prve žene koja je, od novembra 2005. do decembra 2021. godine, bila kancelarka Savezne Republike Nemačke. Podnaslov njenih memoara glasi Erinnerungen odnosno "Sećanja 1954.-2021." čime je sažeto ono o čemu piše. Na skoro 700 stranica – čitava ova knjiga tvrdog poveza sa sadržajem i indeksom ima 736 strana – Merkel, koja je ovog leta napunila 70 godina, donosi puno detalja o tome kako je postala čovek i političarka odnosno državnica koju čitav svet poznaje. Naglasak je stavljen na dva gotovo identično duga perioda: detinjstvo i mladost u bivšoj Istočnoj Nemačkoj u prvih 35, pa politička karijera duga četvrt veka u ujedinjenoj Nemačkoj u drugih 35 godina života.
Memoari Angele Merkel pojavili su se u prodaji jučer, skoro pune tri godine nakon njenog odlaska sa vlasti i gotovo u dan točno 21 godinu nakon što je u Bundestagu bila izabrana za kancelarku.
Merkel je autobiografiju pisala dve godine, zajedno sa dugogodišnjom političkom savetnicom, Beate Bauman, i objavila u izdavačkoj kući "Kipenhojer i Vič" koja je obavezala sve knjižare, pa i internet-prodavnice, da prodaju počnu simultano 26. novembra. Sinoć je u Nemačkom Teatru u Berlinu održana i zvanična promocija u formi koja je bila mešavina književne večeri i tok-šoua a koji je shodno tome celih dva sata direktno prenošen na kanalu javnih servisa Feniks. Domaćin šoua je bila televizijska novinarka Ane Vil, a Angela Merkel je odgovarala na pitanja i čitala odlomke…
Memoari su naišli na veliko zanimanje njemačke javnosti, ali su samo najutjecajniji mediji imali mogućnost par dana unaprijed objaviti neke odlomke ili uopće ovih dana intervjue s autoricom.
Angela Merkel je upravljala Nemačkom punih 16 godina, pre toga je osam godina bila ministarka i veći deo tog čitavog perioda bila je i šefica najveće nemačke partije, Hrišćansko-demokratske unije. Njen uticaj i na ovu zemlju i na razvoj događaja u Evropi ali i čitavom svetu je neupitno velik pa bi interesovanje za memoare svakako bilo veliko. Na to, međutim, dolaze i neke zaista ključne promene u Nemačkoj, na evropskom kontinentu i globalno koje su se dogodile u periodu kada se ona već opraštala od politike – pandemija korona-virusa npr. – ali posebno posle odlaska s vlasti, pre svega ruski napad na Ukrajinu i sve posledice tog rata.
Kada se u obzir uzme i aktuelni raspad vladajuće koalicije te priprema Nemačke za vanredne parlamentarne izbore, verovatno ne čudi da postoji izražena želja javnosti da čuju šta će Merkel reći o događajima u kojima je učestvovala a koji su prethodili svemu čemu su nemački građani sada svedoci; ali je jasno i da je trenutak za objavljivanje ovih političkih memoara odabran prilično mudro. Izdavač i autorke izgleda očekuju dobru prodaju, pogotovu u vreme kupovine Božićnih poklona. Knjiga košta 42 evra, pa se smatra skupom, a Merkel i ko-autorka Bauman su, kako tvrde neki mediji, po ugovoru kao avans dobile 12 miliona evra; uz šta još ide procenat od prodaje koji nije poznat.
Ali, prve recenzije nisu dobre. Zbog čega konkretno recenzije nisu dobre i misli li se tu na ocjene kritike ili čitatelja?
Na najvećoj onlajn-knjižari Amazon, delo "Sloboda" je od juče dobilo nepune tri od mogućih pet zvezdica, ali to možda nije toliko značajno jer je do sada glasalo manje od 20 čitalaca. Ocene koje su svojim recenzijama davali publicisti su možda trenutno bitnije i ono što kod svih provejava je da u memoarima ima malo čega novog. Angela Merkel je puno vremena posvetila iskustvima iz mladih dana u Nemačkoj Demokratskoj Republici, DDR-u, uz sveprisutnu Staatssicherheit, štazi odnosno „državnu bezbednost“, i koliko joj je bilo važno da je odrasla u toploj i zdravoj porodici. Međutim, kako su primetili njeni raniji biografi i književni kritičari, ni tu nije uspela da zaista piše s emocijama već joj je stil pisanja ostao onakav kakav joj je bio i stil upravljanja državom: efikasan ali štur. A osim epizoda, poput one da se na maturskoj proslavi napila rakije od višnje i ispala iz čamca, ni iz tog ličnog perioda u autobiografiji nije ponudila nešto što već nije negde objavljeno.
A ima li novih saznanja koja se tiču njenog političkog djelovanja i, posebno, državničkih poslova?
Angela Merkel je, kako je primetila jedna novinarka, i tu ostala verna sebi jer nije objavila nikakve senzacije. Veliki deo memoara jednostavno pruža obrazloženja za neke odluke koje je donela ili stavove koje je zauzimala. Možda ne iznenađuje što niti jednom nije izrekla neku samokritiku, ali je mnoge medije iznenadilo što je i povodom prezentacije knjige, kada je upitana da li bi u nekim slučajevima postupila drugačije, insistirala da bi sve ponovo isto uradila. A u jednom momentu je dodala: "Ako je nekom lakše da sad kažu da sam ja kriva, neka bude tako". To se odnosilo u prvom redu na politiku otvaranja granica migrantima 2015. godine. Svoju frazu "Uspećemo" tj. "Wir schaffen das", okarakterisala je kao prosto konstatovanje činjenice, a ne politički program. Kod nekih drugih odluka zbog kojih je danas kritikuju insistirala je da su odgovorni bili partijski drugovi ili koalicioni partner, recimo za rešenje o gašenju nuklearnih elektrana u Nemačkoj.
Svjetsku javnost prije svega zanima što je Angela Merkel u memoarima pisala o predsjednicima SAD-a, Rusije i Kine; dok naše slušatelje zanima u kakvom kontekstu ona spominje regiju Jugoistočne Europe.
Bivša Jugoslavija ili Balkan se ne pominju puno. Nemačka kancelarka je zajedno sa svojim šefom diplomatije Frank-Valterom Štajnmajerom, sada saveznim predsednikom, te vice-kancelarom i šefom Socijaldemokratske partije, Zigmarom Gabrijelom, pokrenula tzv. Berlinski proces kojim je pre deset godina zemljama Zapadnog Balkana trebalo da se trasira put u Evropsku uniju nakon što je Hrvatska ušla u EU. Berlinskom procesu je posvetila jedno posebno ali kratko poglavlje i ona tu ponavlja već poznate poruke o značaju evropske perspektive za nacije koje su do skora međusobno ratovale.
Jugoslovenske ratove Merkel pominje u kontekstu odnosa prema Vladimiru Putinu kada se priseća njegovog govora na Minhenskoj konferenciji o bezbednosti 2007. Merkel piše da je Putin u tom govoru, ocenjenim potom kao strateški putokaz za kasnije odnose Rusije i NATO, pokazao nedoslednost jer je kritikovao NATO zato što je 1999. bombardovao Srbiju ali nije kritikovao Srbe za zločine počinjene tokom ratova devedesetih. Ipak, u odnosu na svoju politiku prema Rusiji bivša nemačka kancelarka ne vidi nikakvu nedoslednost već smatra da je doprinela sigurnosti i u Nemačkoje i u čitavoj Evropi, pored ostalog i time što se 2008. izjasnila protiv, prema njenom mišljenju preuranjenog, odobrenja Ukrajini i Gruziji da postanu kandidati za ulaz u NATO.
Jedini političar ili državnik kojem je Angela Merkel u autobiografiji posvetila čitavo poglavlje koje je nazvano po njemu je Donald Tramp, američki predsednik od 2017. do 2020. i od 2025. ponovo.
Angela Merkel je memoare pisala pre nego što se znalo da će Tramp ponovo postati predsednik SAD pa kroz nekoliko detalja sa sastanaka, što je slučaj i s opisom Putina, pokazuje zašto smatra da obojica, kao i kineski lider Si Đinping, imaju suštinski različitu predstavu o politici i društvu od njenih ideala i onoga što nazivamo zapadnim demokratskim vrednostima. Donalda Trampa je okarakterisala kao nekog ko i u politici nastupa kao trgovac nekretninama; te da je bio fasciniran autoritarnim načinom vladavine Vladimira Putina. Pozitivno je, inače, pomenula papu koji joj je, kada ga je upitala za savet za uspeh u međunarodnim pregovorima, poručio: "Savijaj ali ne lomi".
O političkoj ostavštini Angele Merkel i posebice njezinom utjecaju na jugoistok Europe govorimo sa zagrebačkim analitičarem Žarkom Puhovskim
Angela Merkel je bila izvanredno uspješna političarka koja je desetak godina držala u rukama, doslovce i najjaču državu u Europi, kontinentalnoj Europi, barem i dobrim dijelom Europsku uniju.
Jedna od konzekvence te politike je sigurno to. To nije bila njezina namjera, niti je to prvorazredna ili prva posljedica, to je jedna od konzekvenca. Dvije su ovdje stvari koje bi trebalo reći - ona je mijenjala svoj stav. Imala je najprije glasovitu rečenicu: "Multikulturalnost je mrtva.", pa je onda opet imala rečenicu: "Mi to možemo. Dođite k nama.", i tako dalje. I to je također imalo svoje efekte. Ovaj drugi val otprilike 2015. je doveo do toga da se ne samo u tim godinama, nego i u narednim godinama, doslovce mobiliziralo nekoliko milijuna ljudi na kretanje ka Europskoj uniji, a tu su prije svega misli na Njemačku, još možda dvije tri od najrazvijenijih država. I to je dovelo do veće vidljivosti novih stranaca, kako bi se reklo, na ulicama gradova i do zaoštravanja radikalno desničarske retorike. Koja onda pomognta, to se ne smije zaboraviti, još uvijek tinjajuće nezadovoljstvo iz istočnih dijelova Njemačke dovelo je do radikalnog jačanja radikalne desnice.
Mnogi bi rekli: tresla se brda, rodio se miš. Dugoočekivana i pompozno najavljivana autobiografija Angele Merkel je razočarala mnoge koji su se nadali da će u njoj bivša kancelarka objaviti neke dosad nepoznate detalje iz svog nadasve uzbudljivog i autentičnog životnog puta. No Angela Merkel je ostala dosljedna svojoj suzdržanosti i prepričala ono što se već moglo pročitati i čuti iz prijašnjih biografija ili intervjua. No memoari demokršćanske političarke će zasigurno u ovo pretpraznično i predizborno vrijeme zadržati pažnju njemačke javnosti.