Poznato je obećanje izrečeno na EU samitu u Solunu daleke 2003. svim zemljama zapadnog Balkana da će biti primljene u Europsku uniju.
No i preko dvadeset godina nakon tog obećanja, većina zemalja ovog geopolitičkog područja još uvijek nije u Europskoj uniji. Neke od zemalja su pregovorima napredovale, neke su se jedva pomakle s mrtve točke.
Ovo potonje se posebice odnosi na Bosnu i Hercegovinu koja svoje skromne napretke na putu prema EU-u može zahvaliti jedino geostrateškim potrebama Europske unije koje su ovu zemlju nakon napada Rusije na Ukrajinu bacile u novo svjetlo. Najnovije koketiranje predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika s Moskvom dodatno je ubrzalo diplomatske aktivnosti koje bi Bosnu i Hercegovinu ponovno trebale približiti zapadnoj interesnoj sferi. Jer, Europa, kako se uvijek iznova može čuti, želi pod svaku cijenu spriječiti utjecaj Rusije na zapadnom Balkanu a time i smanjiti mogućnost sukoba u ovoj regiji koji bi bili pogubni za sigurnost cijelog kontinenta.
Zbog toga su se uoči samita Vijeća Europske unije koji traje od 21. do 23. ovog mjeseca, na kojem bi trebala biti donesena odluka o službenom početku pregovora, u Sarajevu izredali predstavnici važnih EU zemalja među kojima i njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock.
Iako BiH nije ispunila 14 ključnih prioriteta koje je Europska komisija još 2019. navela kao uvjet za otvaranje pregovora, i u Sarajevu i u Bruxellesu vlada optimizam da će BiH upravo zbog novonastalih geostrateških prilika ipak dobiti zeleno svjetlo za otvaranje pregovora.
O okolnostima koji utječu na daljnji europski put BiH govorimo u ovom izdanju podcasta Cosmo bosanski/hrvatski/srpski s glavnim tajnikom Europskog pokreta u BiH Harisom Plakalom.
Gospodine Plakalo, spomenuli ste nekoliko puta prednosti koje bi građani Bosne i Hercegovine mogli imati nakon otvaranja pristupnih pregovora. Koje su to konkretno, da li su to neka dodatna sredstva iz Bruxellesa za obnavljanje infrastrukture itd. što to konkretno građani mogu osjetiti u svojoj svakodnevici?
Kada su u pitanju fondovi neće biti nikakvih novih fondova. Bosna i Hercegovina će nastaviti koristiti trenutne fondove, ali ono što je važno za naglasiti je da sigurno se može očekivati povećanje iznosa tih sredstava koja su namijenjena za Bosnu i Hercegovinu. Ono što je vjerovatno najkrucijalnije jeste upravo taj plan razvoja Zapadnog Balkana do 2027. godine gdje je šest milijardi eura planirano za razvoj infrastrukture, industrije i privrede i mislim da se na to treba fokusirati ne samo Bosna i Hercegovina, nego sve zemlje unutar šestorke Zapadnog Balkana. Ono što je ključno, što je naglašeno od strane predsjednice Evropske komisije, gospodje Fon der Lajen je da ukoliko se ne budu implementirale reforme i zakoni koje zahtijeva Brisel, onda ti novci mogu biti preraspodijeljeni drugim zemljama koje imaju i ostvaruju određeni napredak i usvajaju reforme koje su potrebne za Evropsku uniju. Prema tome, u tom kontekstu pregovarački status BiH će donijeti dobrobit u smislu da će je približiti još više Evropskoj uniji.
Znate, mijenja se ta cjelokupna slika i predispozicija Bosne i Hercegovine u očima i turista i onih koji žele da posjećuju Bosnu i Hercegovinu da investiraju, jer, kada odete na web stranicu ili na bilo koji preglednik da se informirate i kada uvidite da je ta zemlja u statusu kandidata i da je započela svoje pregovore, to ipak poručuje da je zemlja dosegla jedan određeni nivo stabilnosti i političke i pravne jer je usvojila određene zakone koje je morala usvoji kako bi započela te pregovore. Prema tome, to su neke pozitivne strane cijelog pregovaračkog procesa i naravno, najpozitivnija stvar jeste to što će se morati unutar pravne stečevine Bosne i Hercegovine implementirati pravna stečevina Europske unije. Moraće se uskladiti normativni zakoni i ukoliko to ne bude slučaj, onda zaista ne vidim svrhu samog članstva unutar Europske unije. Da biste bili član Europske unije, morate ispunjavati normative, legislative, moraju se u zakone ugrađivati temeljni dijelovi europskih pravnih praksi. Ukoliko to nije slučaj ne vidim zaista svrhu da se i bude unutar Europske unije, jer Europska unija je jedno uređeno društvo koje je svakako dostignuće civilizacije na staroevropskom kontinentu i to je ono što je i oblikuje. Dakle, uz te odluke, normative, uz te zakone i uz tu pravnu stečevinu, mi zaista se integriramo u punom smislu s Evropskom unijom.
Ja se samo nadam da će Bosna i Hercegovina u narednom periodu ostvariti maksimalne napore jer mi nemamo alternative, niti BRICKS, niti okretanje istoku. Najvažnija alternativa i najvažnija vanjskopolitička asocijacija za Bosnu i Hercegovinu je svakako članstvo unutar Evropske unije.
Od našeg dopisnika iz Sarajeva Amira Sužnja saznajemo između ostalog i kakva je atmosfera u BiH uoči važne odluke Bruxellesa.
Amire, kako Bosna i Hercegovina iščekuje odluku iz Bruxellesa?
Ispade, dragi kolega, da je taj 21. mart sudbinski važan za Bosnu i Hercegovinu, i to na dva fronta. S jedne strane, Vijeće Evropske Unije treba da se očituje o preporuci za početak pristupnih pregovora sa Bosnom i Hercegovinom, a u isto vrijeme na Bilinom Polju u Zenici fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine igra baraž za plasman na Evropsko prvenstvo u fudbalu protiv Ukrajine. Jeste da se taj iskorak prema članstvu u Uniji godinama čeka zbog hiljadu razloga, ali nisu rijetki oni koji bi, umorni i obeshrabreni od beskrajnog čekanja da jednom postanu dio savremene Evrope, ovog trenutka potpisali da se reprezentacija plasira na šampionat Evrope, a pristupni pregovori, kažu, kad su ih ovoliko čekali, mogu i dogodine. Ljudi u Bosni i Hercegovini vijest iz Brisela čekaju s podijeljenim emocijama i očekivanjima.
Kako to izgleda u svakodnevici?
Iskustvo ih podsjeća na mnoga razočarenja i neispunjena očekivanja na evropskom putu, čak i kad je politička situacija u Bosni i Hercegovini bila mnogo bolja, manje opterećena političkim sukobima, blokadama i opstrukcijama, a s druge strane, domaći visoki funkcioneri na sve strane siju optimizam i govore kako očekuju pozitivan ishod odluke o otvaranju pregovora s Briselom. Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović samo je jedan u nizu bosanskohercegovačkih zvaničnika, koji su uvjereni da će Evropska unija dati zeleno svjetlo i preporuku za otvaranje pristupnih pregovora sa Bosnom i Hercegovinom. Poslušajmo njegovu poruku.
“Ovo je važan momenat za Bosnu i Hercegovinu i ovo može biti pozitivna prekretnica za našu zemlju. Ovu šansu ne smijemo propustiti. Preko 80 % građana Bosne i Hercegovine želi da naša zemlja bude u Evropskoj uniji. To je interes i Bosne i Hercegovine i Evropske unije, dakle, obostrani interes. Naša je uloga, svih državnih zvaničnika Bosne i Hercegovine, da u ovom, reći ću, sudijskom produžetku poslije devedesete minute, učinimo maksimalne napore da odluka Evropskog vijeća bude pozitivna”.
Bio je to član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović. Amire, dužnosnici u oba bosanskohercegovačka entiteta ističu kako je evropski put, odnosno težnja za članstvo u Evropskoj uniji jedno od rijetkih političkih pitanja oko kojih postoji puni konsenzus u Bosni i Hercegovini? Je li to baš tako?
Deklarativno, moglo bi se tako reći. Međutim, ne možemo zaboraviti da su domaći vlastodršci godinama ključni kočničari evropskog puta Bosne i Hercegovine. Blokade i opstrukcije izražene su do te mjere da je dobar dio stanovništva uvjeren kako postoje politički centri koji se samo deklarativno zalažu za članstvo u Evropskoj uniji, ali čine sve da zemlju drže što dalje o Unije. To uostalom možemo čuti i iz diplomatskih krugova. Razlozi su jasni – članstvo u Evropskoj uniji donosi vladavinu prava, jednakost građana pred zakonom, iskorjenjivanje korupcije. To praktično znači da bi članstvom u Uniji dugogodišnji vladajući krugovi sjekli granu na kojoj godinama, decenijama opstaju na vlasti svojom punom kontrolom nad pravosuđem, finansijskim tokovima i svim ključnim državnim resursima.
Znači za političare na položaju dvosjekli mač?
Evo i danas, kad naizgled postoji konsenzus oko očekivanja odluke iz Brisela, čujemo i drugačije poglede na tu odluku. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, nezadovoljan što u procesu pregovora njegovi koalicioni partneri iz Sarajeva nisu pristali da, u paketu sa zakonima nužnim za odluku iz Brisela, rješavaju i druga osjetljiva politička pitanja poput Zakona o Ustavnom sudu, kako bi se riješio stranih sudija u toj instituciji, poručio je kako će Republika Srpska, u slučaju da Brisel ne donese jasan datum pregovora, preispitati svoju ulogu na evropskom putu Bosne i Hercegovine.
“Ako to bude odobravanje bez datuma, to gotovo ništa i ne znači, onda smo sve džaba ovo radili. Mi ćemo redefinisati našu politiku ukoliko se to desi da dođe do odobravanja pregovaračkog postupka bez datuma. Zbog tog evropskog puta smo htjeli da napravimo i neki pomak. Pustite taj evropski put, šta to više znači? Šta? Od toga nema ništa jer su Bošnjaci odustali od ranijeg dogovora, koji smo imali, pod pritiskom američkog ambasadora. Na kraju ćemo zaključiti da su nam učinili uslugu da ne idemo u Evropsku uniju jer je to isto struktura u raspadu i dok mi stignemo do Evropske unije, ona će se sigurno raspasti”.
Bio je to predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Izjave bosanskohercegovačkih funkcionera inače zvuče prilično samouvjereno. Kao da su već odavno ispunili sve uvjete koje im je Brisel postavio?
Svi su svjesni da te uslove, koji su čak posljednjih sedmica sa 14 prioriteta reducirani na otvaranje pregovora s FRONTEX-om, Agencijom za evropsku graničnu i obalnu stražu, i usvajanje tri zakona, nisu ispunili. Usvojeni su u Parlamentu Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma i Zakon o sprečavanju sukoba interesa, ali nema dogovora oko još jednog izuzetno važnog zakonskog rješenja - Zakona o sudovima.
Na čemu onda temelje tu svoju samouvjerenost?
Ako ćemo biti sasvim iskreni, na složenoj geopolitičkoj situaciji u Evropi. (..) Politički krugovi u Bosni i Hercegovini, bar oni koji tvrde da su iskreno na evropskom putu, svjesno računaju na to da će Evropska Unija u predstojećem pozicioniranju interesa odlukom o početku pregovora pokušati izvući Bosnu i Hercegovinu iz sfere uticaja Rusije. To neki čak i ne kriju, što se jasno može zaključiti iz izjave zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Bosne i Hercegovine Denisa Zvizdića.
“Nadam se da Bosna i Hercegovina neće biti posmatrana samo kroz lupu administrativno-tehničkih kriterija, nego da će biti posmatrana poput Ukrajine i Moldavije i kroz lupu političko-globalnih kriterija”.
Bilo je to očekivanje Denisa Zvizdića, ali taj stav dijele i mnogi politički analitičari. Ako kriteriji za odluku Brisela budu isključivo mjereni rezultatima bosanskohercegovačkih institucija, teško je očekivati pozitivan ishod, kaže banjalučki politički analitičar Slobodan Popadić.
“Znajući trenutne geopolitičke odnose u Evropi, prije svega rat u Ukrajini, može se pretpostaviti da će to biti ključni razlog zbog čega će Evropska unija da otvori ili bar da naznači početak pristupnih pregovora sa Bosnom i Hercegovinom, ne toliko zbog nekakvih uspjeha vlasti na nivou Bosne i Hercegovine, nego upravo zbog tih geopolitičkih prilika da bi dali do znanja da je ovaj prostor njihov, a ne ruski ili nikako kineski”.
U posljednjih desetak dana u Sarajevo su doputovali brojni evropski funkcioneri i diplomati, među njima i njemačka ministrica vanjskih pposlova Annalena Baerbock i nešto prije toga i njemački ministar obrane Boris Pistorius. Što je cilj tih posjeta i šta su njihove glavne poruke?
Moglo bi se reći da je u posljednje dvije sedmice uslijedila prava invazija zapadnih funkcionera u Sarajevo, od zvaničnika do brojnih ministara vanjskih poslova članica Evropske unije. Uz Italijanskog ministra vanjskih poslova Antonija Tajanija i austrijskog ministra za evropske i međunarodne poslove Aleksandra Schalenberga, u Sarajevu je prošle sedmice boravila i šefica njemačke diplomatije Annalena Baerbock. Moglo bi se reći da je posjeta njemačke ministrice nekako najzvučnije odjeknula u samoj Bosni i Hercegovini. Poručila je kako secesionističke fantazije, koje nastoje staviti kamenje na put evropskih integracija Bosne i Hercegovine neće proći i da će biti jasno imenovane.
"Da, željela bih da se svih šest zemalja Zapadnog Balkana može pridružiti. Za to se moraju stvoriti uslovi. Proširenje je geopolitička nužnost, ali ne samo zbog geopolitičke nužnosti, već zato što smo uvjereni da će Evropu učiniti jačom ako u Evropsku uniju uvedemo šest zemalja Zapadnog Balkana u budućnosti. Još jednom se naglašava da se ruski agresivni rat ne vodi samo bombama, projektilima, dronovima i najgorim napadima na civilno stanovništvo u Ukrajini, već da, kako čujem iznova i iznova ovdje na Zapadnom Balkanu, uključuje i hibridno ratovanje”.
Bila je to poruka šefice njemačke diplomatije, ali treba naglasiti da su doslovno svi zapadni diplomati i funkcioneri, koji su posljednjih sedmica posjetili Sarajevo, odreda naglašavali maligni ruski uticaj kao veliki izazov u ovom dijelu Evrope. Upravo zbog toga mnogo je izvjesnije da će Brisel, ako donese odluku o otvaranju pregovora s Bosnom i Hercegovinom, to učiniti mnogo više zbog tih geopolitičkih elemenata nego zbog rezultata bosanskohercegovačkih institucija.
Amire, što građani, obični ljudi ako to možemo tako reći, očekuju od Brisela 21. marta i kako oni uopšte gledaju na članstvo u Evropskoj uniji?
Nema sumnje da velika većina stanovnika, osim nekih proruskih krugova i sredina, ne vidi drugi put osim evropskih integracija. Istina je da je entuzijazam posljednjih godina znatno splasnuo, kako rekosmo, zbog neispunjenih očekivanja, ali potpuno je jasno da se ljudi u Bosni i Hercegovini nadaju da članstvo u Evropskoj uniji donosi vladavinu prava, bolji poslovni ambijent, priliku za ekonomski razvoj, put u sigurnosne integracije savremene Evrope, šansu mladima…
Rijetko se dešava da izjave visokih funkcionera u Bosni i Hercegovini odražavaju stvarno raspoloženje i mišljenje javnosti, ili bar njenog velikog dijela, ali ako bismo htjeli prikazati istinska očekivanja većine građana, onda bismo to mogli sažeti u izjavu ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića, i to baš u vrijeme susreta s ministricom Annalenom Baerbock.
“Mi smo svim Bosancima i Hercegovcima objasnili šta ekonomski i šta sa aspekta njihove budućnosti znači evropski put. Jasno smo razjasnili cijelu sliku – da drugog puta osim evropskog nema. One koji zagovaraju bilo koje druge puteve podsjetiću da u Rusiju i Kinu zajedno izvozimo 0,8 % proizvoda iz Bosne i Hercegovine, da Republika Srpska u Rusiju izvozi 1 % svojih proizvoda, da je naš najveći vanjskotrgovinski partner Njemačka, Hrvatska, Evropska unija… Prilika od Evropske unije, o paketu podrške, o integraciji našeg tržišta u evropsko, o zapošljavanju, o stranim investicijama, koje su u Bosni i Hercegovini katastrofalno male zbog političke nestabilnosti i političke depresije - mi smo tu scenu rasvijetlili. Sumnjam da će bilo ko imati hrabrosti da danas stane na put tom rješenju koje nam je nadomak ruke. Onaj ko danas zaustavi tu priliku za Bosnu i Hercegovinu, platiće mnogo veće cijene nego što misli, i političke i svake druge.”
Eto, kolega, možda je ova poruka šefa bosanskohercegovačke diplomatije i najbolji način da završimo naš današnji razgovor. Treba na kraju reći da Bosna i Hercegovina 21. mart i odluku iz Brisela iščekuje razapeta između dvije krajnosti – svjesna da nije ispunila uslove i očekivanja Brisela, a u isto vrijeme uz nadu da Evropska unija zbog jednog neusvojenog zakona, Zakona o sudovima, neće donijeti negativnu odluku za Bosnu i Hercegovinu i njenu evropsku budućnost.