Što treba znati o privatnom smještaju u Hrvatskoj?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 08.08.2024. 24:57 Min.. Verfügbar bis 08.08.2025. COSMO. Von Maja Maric.
Što treba znati o privatnom smještaju u Hrvatskoj?
Stand: 08.08.2024, 18:02 Uhr
Maja Marić, Ivana Zrilić, Boris Rabrenović, Nada Pester
Jeste li već bili na ljetnom godišnjem odmoru? Planirate li se baciti u kristalno jasno Jadransko more s hrvatske obale? Volite li privatni smještaj? Ako da – znate li kako to izgleda s druge strane medalje? Maja Marić i Ivana Zrilić o rastu broja iznajmljivača i vrijedi li slovo zakona za sve jednako? Što znači dobra recenzija? Što treba napraviti da bi gost bio zadovoljan i da bi se bilo uspješan iznajmljivač, govori Meri Čizmić Kraljević, edukatorica iz savjetovališta za obiteljski smještaj.
Jeste li vec rezervirali svoj ljetni godisnji odmor? Planirate li se baciti u kristalno jasno Jadransko more s hrvatske obale? Ako da - trazite li smjestaj u jednom od vrlo rijetkih resorta ili i dalje trazite autentičnost privatnih iznajmljivača?
Privatni smještaj u Hrvatskoj je i dalje izbor velikog broja posjetitelja, ali kako to izgleda iz druge perspektive? Što treba napraviti da bi se bilo uspješan iznajmljivač, govori Meri Čizmić Kraljević, edukatorica iz savjetovališta za smještaj, dok kolegica Ivana Zrilić objašnjava vrijedi li slovo zakona za sve jednako i može li se ovaj nedostatak pretvoriti u prednost?
Uspješna turistička sezona ekonomski je iznimno važna zemljama koje se uvelike oslanjaju na ljetni turizam. A Hrvatska je jedna od njih.
Iako se broj turista u Europi prošlog ljeta vratio na pretpandemijsku razinu, to ne znači da se očekuje da stvari teku glatko ove sezone. Osim toplinskih valova, koji su postali nezgodna stvarnost svih nas, šumskih požara koji idu u korak s porastom temperature, tu je i sve češći problem prenapučenosti turističkih središta.
Hrvatska uz to ima još jedan problem – obala, naime, nema puno hotelskog smještaja. Mali iznajmljivači su ti koji nose veliki teret hrvatskog turizma. Pa ipak i njihov broj raste iz godine u godinu tako da se donose razna pravila kako bi spriječili nekontrolirani rast koji vodi u masovni turizam.
Mene je zanimalo što znači biti iznamljivač na Jadranskoj obali? Na što sve trebaju pripaziti kako bi iz smještaja ispratili zadovoljnog gosta? S kojim se izazovima suočavaju? Može li se nedostatak hotelskog smještaja nekako pretvoriti u prednost?
Sa mnom je kolegica Ivana Zrilić.
Ivana, kako je danas u Hrvatskoj biti iznajmljivač?
Može se dobro zaraditi, istina, ali treba slijediti brojna pravila i propise, te se potruditi oko gosta. Gosti vole da im se domaćin posveti kada imaju pitanja ili želje i molbe i to cijene.
Nije baš jednostavno biti iznajmljivač kako bi netko mogao pomisliti. Treba voditi računa o puno toga; čistoći, uređenju, stalnom ulaganju, treba pokazati trud i brigu za gosta, angažman i naravno osmijeh. Dobro je biti i fleksibilan, za raniji dolazak, kasniji odlazak, organizaciju neke usluge, preporuku dobrog restorana ili mjesta za obilazak, sve to donosi pluseve koji u konačnici čine ukupni dojam i zadovoljstvo ili nezadovoljstvo gosta.
Meri Čizmić Kraljević, ovlašteni edukator tvrtke Interligo bavi se edukacijom malih iznajmljivača. Sati i dani provedeni s iznajmljivačima, njihova nebrojena pitanja i naravno vaši odgovori, daju vam bogato iskustvo. Recite nam, koji su najbolji aduti hrvatskog turizma, a što vidite kao najveće probleme?
Problemi i aduti, jedno s drugim ide ruku pod ruku. Rekla bih da je komunikacija s gostima je uvijek bila nekako naš najjači adut. Iako je doba informatizacije, nekako i dalje stavljamo akcent na čovjeka kao ključ uspjeha. Ako tome pridodamo nekakvu visoku kvalitetu novih objekata koje privatni smještaj nudi, onda nekako to sve skupa smatram da je jako dobar adut za turizam. Ako gledamo samo ovaj segment malih iznajmljivača u čijem području ja najviše radim. A što se tiče problema to je jedan rekla bih nekontrolirani rast privatnog smještaja gdje imamo situaciju gdje svatko kategorizira sve i na svim mjestima. I naravno, jako velika navala stranaca, usudila bih se reći, koji to rade bez kategorizacije, odnosno ilegalno i to se događa stvarno u sve većem broju.
Mislite na strance kao državljane drugih država?
Da, državljani drugih država. Slobodno je tržište naravno, međutim, ljudi koji krenu raditi na našem području ne pridržavaju se naših pravila. Vjerojatno nekako gledaju oko sebe, pa onda smatraju "kad prvi susjed nije legalan, mogu tako raditi i ja." Ja smatram da je to dosta veliki problem. Općenito, u radu malih iznajmljivača dosta ih je ilegalnih.
Kakvi su trendovi s iznajmljivačima? Što se mijenja? Da li oni napreduju? Ulaže li se dovoljno? Možemo li usporediti iznajmljivače nekada i sada?
Trendovi se mijenjaju i upravo u velikom dijelu tome služe edukacije, između ostaloga. Kad ste već spomenuli, onda je i u principu nekako od naših iznajmljivača i jedna uloga da prate trendove, da prate promjene navika gostiju koji dolaze. Znamo svi da su se nekako navike promijenile unatrag četiri godine, odnosno točno od pojave korone. Onda su se svi morali prilagoditi novim navikama i novom načinu poslovanja.
Broj iznajmljivača raste, u Dubrovniku su ga odlučili ograničiti jer smatraju da prevelik i neograničen broj apartmana ili stanova za najam nema smisla, kako o tome razmišljaju u Zadru?
Za sada nema jasnih iskazivanja stavova ili konkretnih mjera ali može se čuti razmišljanje kako je jedan vid ograničenja ili usmjeravanja u onom pravcu u kojem je potrebno - poželjan. Zanimljiv je podatak da u Zadarskoj županiji uoči nove sezone bilježe 40 posto novih zahtjeva za kategorizaciju i to zapravo puno govori.
Da pojasnimo, kategorizacijom se iznajmljivaču daje odobrenje da objekt zadovoljava propisane uvjete. Da je objekt kategoriziran pokazuje i ploča na smještajnoj jedinici koja mora biti istaknuta zajedno s brojem zvjezdica koje govore o razi ni smještaja koji se nudi.
Što je s komunikacijom, koliko je važna komunikacija iznajmljivača s gostom, početna – kada stigne upit, ali i općenito?
Stručnjaci kažu da je komunikacija na početku prije nego gost uopće dođe u destinaciju tako važna da već u tom vremenu određuje veliki postotak recenzije. E, sad, nisu svi tako komunikativni i spretni, pa takvi mogu potražiti pomoć nekoga tko jest, angažirati nekoga tko bi to za njih odrađivao, sve su to mogućnosti.
Postoje i gosti koji ne vole puno komunicirati s domaćinima ali to se brzo vidi i domaćin svakako treba poštovati želje gostiju. U svakom slučaju brzo odgovaranje na poruke, i točna informacija i preporuka gostu jako su važne da bi gost bio zadovoljan.
Brela, plaža
Kako je s plaćanjem poreza, pridržavaju se svi pravila i kakva su ona uopće?
Većina iznajmljivača radi sa dvije najpopularnije strane platforme, da ih sada ne reklamiramo. Ako neko tijekom godine pruži usluge smještaja u vrijednosti većoj od 39.816, eura ulazi u sustav PDV-a.
Recimo da bi prosječan iznajmljivač s jednim ili dva manja apartmana ili stana koje iznajmljuje više-manje - ljeti bio taj koji ne ulazi u sustav PDV-a.
Kada surađuju s poreznim obveznicima drugih država članica EU i trećih zemalja na posredničke usluge iznajmljivači su dužni obračunati i platiti PDV po stopi od 25%. Oni koji nisu u sustavu PDV-a plaćaju i godišnji paušalni porez na dohodak.
Riječ je o stranim tvrtkama i iznajmljivači trebaju plaćati taj porez na proviziju. Neki plaćaju, neki ne, ali zanimljivo je da se Porezna uprava probudila i kontrolira plaćanje i to retroaktivno. Za splitsko područje imam informaciju da su provjeravali čak 2020. godinu, u Istri su se potrudili još više, došli su do 2018. godine tako da i oni koji nisu platili, trebali bi se zamisliti, jer kazna ih može stići.
Koliko je kompliciran postupak, imaju li neki problem s tim – kako uopće biti legalan i recimo platiti porez?
Treba se dobro informirati. Pravila nalažu da iznajmljivač uzme PDV broj u Poreznoj upravi i to na službenom dokumentu jer je jedino tako evidentiran. Platforme za iznajmljivanje sve više uskraćuju rad bez unošenja tog broja jer vlasti sve više surađuju s njima kako bi naplatile porez i uhvatili i kaznili prekršitelje.
Ovdje je još zanimljiv stav nekih iznajmljivača koji negoduju, žele raditi legalno i platiti porez ali smeta im jer plaćaju porez, kako kažu, umjesto stranih tvrtki koje su registrirane u inozemstvu i ništa nisu dužni platiti u Hrvatskoj gdje itekako zarađuju. Mali iznajmljivači su čak imali inicijativu da se u Hrvatskoj osnuje posebna platforma jer ne žele plaćati PDV kako kažu -za strance, koji ga izbjegavaju plaćati.
Što je s kontrolama, ima li na terenu inspekcija, uspiju li sve pokriti?
Pa baš i nema, to je veliki problem o kojem se godinama govori ali nije su puno promijenilo. Javna je tajna da je inspektora na terenu jako malo i apsolutno nedovoljno. U Zadarskoj županiji su čak pokrenuli inicijativu prema Hrvatskoj zajednici županija i resornim ministarstvima kako bi se učinilo dodatne napore da se pojača sustav kontrole. Koliko će to uroditi plodom, ostaje za vidjeti.
Također, treba napraviti razliku između prekršitelja koji nemaju primjerice istaknutu naljepnicu da je zabranjeno točenje alkohola maloljetnicima ili plan evakuacije u usporedbi s nekima koji uopće nisu u sustavu, dakle nemaju kategorizaciju i „ne postoje“ ali zato imaju niz apartmana i zarađuju veliki novac bez da ih itko išta pita, kamoli spriječi. Mnogi su zato ljudi jer smatraju da to što oni pokušavaju raditi legalno nije pravedno jer dvije kuće dalje netko izdaje nekoliko objekata nelegalno, bez posljedica.
Ako netko planira krenuti u posao iznajmljivanja, što bi trebao znati?
Ljudi obično sagrade apartman ili općenito prostor kojeg namjeravaju oglasiti za najam smještaja, urede ga i onda prijave kategorizaciju. Ali to nije pravi put upozoravaju stručnjaci koji se bave kategorizacijom. Problem nastaje zbog toga što postoje stari i novi iznajmljivači a ti „novi“ ne mogu dobiti željene zvjezdice ako npr. nemaju odgovarajuću kvadraturu prostora za najam ili kupaone. O svemu tome treba voditi računa prije nego se uopće krene u radove, napominju osobe ovlaštene za kategorizaciju bez koje nema legalnog iznajmljivanja objekta.
OK. Da pojednostavimo priču s jednim primjerom?
Starim iznajmljivačima se tolerirao manji prostor tj. kvadratura i računalo se balkon ili parkirno mjesto, za nove to ne vrijedi, moraju imati više kvadrata. Kupatilo za tri zvjezdice mora imati 3.5 kvadrata, za četiri 4.5 a za pet zvjezdica 5.5 kvadrata. E sad, ako to nije znao onaj tko je gradio i planirao se baviti turizmom, teško će popraviti ovaj nedostatak u hodu i doći do željenih zvjezdica. Dakle, oni koji se žele baviti turizmom, bilo bi dobro što ranije prikupiti što više informacija i to pogotovo u uredima za kategorizaciju koji djeluju pri županijama.
