Ida Prester i "ŠTIT" za žene - Tvoj Korzo petkom. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 08.12.2023. 31:54 Min.. Verfügbar bis 07.12.2024. COSMO. Von Boris Rabrenovic.
Ida Prester i "ŠTIT" za žene - Tvoj Korzo petkom
Stand: 08.12.2023, 18:03 Uhr
Boris Rabrenović, Uroš Milovanović, Nada Pester
Muzičarka i aktivistkinja Ida Prester pokrenula je kampanju protiv nasilja nad ženama. Kampanji su se priključile brojne poznate ličnosti iz zemalja regije i upravo se viralno širi na svim mrežama.
Kako je ona zamišljena, da li već daje neke rezultate? Da li su institucije zakazale? Ili možda svi mi? Kako je nastala njena pesma „Štit“? To i mnogo više reći će nam Ida Prester.
Ida, povod za današnji razgovor, nažalost, nije samo muzika, već jedna važna kampanja koju si pokrenula, kampanja Štit usmerena protiv nasilja nad ženama. Reci, šta je bio okidač za pokretanje te kampanje i kako je ona zamišljena?
Ida Prester
Ako malo pratimo što se u regiji zbiva u zadnjih godinu dana, i ako se ne baviš tom temom vidiš da je ogroman porast nasilja, feminicida, baš nasilja prema ženama. Ja sam to ispratila: od početka godine, na svakih mjesec dana neko novo ubojstvo žena na Balkanu i to je stvarno bilo strašno. Međutim, glavni okidač je meni bilo ubojstvo Nizame Hećimović mlade majke iz Gradačca koje je imala još dodatnu groznu komponentu snimanja live preko Instagrama. Ubojica je snimao live ubojstvo, to je prvi put ja mislim da se desilo kod nas. To je bilo strašno i ta beba koja je ostala sama tamo, jeziva jedna situacija koja me jako šokirala. Mislim i sve nas na Balkanu, ali ja imam svoj način da liječim takve neke stvari, drame koje proživljavam tako što napišem pjesmu. Ja sam samo napravila tu pjesmu i stavila je na svoj Instagram. I nakon toga dobila toliko puno reakcija, prvenstveno žena koji su u problemu koje su u meni našle neku osobu kojoj će se povjeriti. Koje nemaju povjerenja ni institucije, nemaju nikakvu podršku ni u društvu, ni od roditelja, ni od okoline. I onda sam jednostavno povučena tom količinom energije rekla hajde da od toga napravimo neku kampanju. Da se svi ujedinimo, svi ljudi koji tako misle na Balkanu da napravimo neki zajednički istup, nek to bude pjesma svih nas. I odmah sam zapravo pronašla partnere u Arterariju, jednoj umjetničkoj organizaciji. Mi smo osmislili taj spot u kojem sudjeluju brojne poznate osobe i aktivisti iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Spot smo snimali u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu i okupili smo preko četrdeset javnih osoba i aktivista. Svi zajedno pjevamo tu pjesmu jer to nije samo problem jedne zemlje, nego svih ovih zemalja na Balkanu i na taj način pokušali sme ohrabriti žene, barem da nazovu taj broj. Našli smo brojeve telefona za SOS psihološku pomoć, posebno za Hrvatsku, posebno za Federaciju, posebno za Republiku Srpsku i posebno za Srbiju i samo nam je ideja motivirati žene da bar nazovu taj broj. One ne znaju otkud krenuti. Taj broj je početak, a nakon toga ćemo vidjeti što će se desiti. Držimo im fige, to nije lako riješiti. Nije to čarobni štapić, neće se odmah sve riješiti, ali barem da se uspiju spasiti na vrijeme, da s nekim popričaju pa da vide što će dalje, gdje će ih stručne osobe s druge strane telefonske linije uputiti.
Kampanju su, kao što si rekla, podržale i brojne poznate ličnosti. Možda da spominješ neke od njih? Ko je sve tu?
Mi smo se jako trudili prvenstveno da u toj kampanji sudjeluje puno muškaraca, jer nam se čini da uvijek o toj temi pričaju uvijek 3, 4 iste feminističke organizacije i neke javne osobe koje su već unaprijed očekivana lica za takve stvari. Međutim, mi moramo izaći iz tih naših ograničenih krugova. Od muškaraca imamo Andriju Miloševića, imamo Frenkija iz Bosne, Miljenka Jergovića slavnog pisca iz Hrvatske, Aleksandra Stankovića voditelja. Imamo Filipa Filipovića, vaterpolista najtrofejnijeg srpskog, Vuka Vukašinovića, kick boxera, Natka Beka, doktora, Riba Fiša poznatog hrvatskog aktivista. Probali smo baš muškarce pridobiti za tu akciju. Bilo nam je divno kako su istog trena baš svi pristali i osjetili nekako tu temu kao njihovu temu. Da smo Štit svi mi da to nije žena podržava ženu, nego to je društveni problem gdje svi moramo biti angažirani. Onda smo isto to od žena angažirali neke osobe gdje koje nisu iz tog kruga. Ja ne mogu izaći iz svog kruga ako nemam nekog ko je iz nekog drugog kruga, da proširi taj glas među svojim pratiocima. Pa smo tako zvali Seku Aleksić koji ima milijun pratitelja, do kojih ja nemam doseg. Ona se stvarno pokazala s nekim fenomenalnim aktivističkim akcijama u zadnje vrijeme, ona me je jako impresionirala nekim svojim stvarima. Pa onda Anđelka Prpić, glumica, pa Tihana Lazović, glumica koja sad glumi u fantastičnom filmu "Samo kad se smijem". Marijana Batinić, voditeljica... Ma hrpe smo pokušavali dobiti osoba koji se bave raznim stvarima i raznim profesijama ali koji pišu za istu stvar.
Ida Prester
A video sam da je kampanju podržao i Predrag Fred Matić hrvatski evroparlamentarac i član Odbora Evropskog parlamenta za prava žena i rodnu ravnopravnost. Ima li političara u zemljama regije koji su podržali kampanju?
Pa vidi mi smo radili press konferenciju samo u Hrvatskoj jer smo cijelu ovu kampanju napravili u naše slobodno vrijeme i s našim resursima. Jednostavno nismo uspjeli odraditi press konferenciju u regiji, u Srbiji i u Bosni i Hercegovini. Meni je jako žao radi toga i žao mi je što nismo uspjeli uključiti Crnu Goru. Sad imam milijardu poruka iz Crne Gore: zašto nas nema, kod nas je očajna situacija. Ovo je ono što smo mi mogli i baš zbog toga što smo u Hrvatskoj smo radili baš tu pressicu veliku za kampanju i Fred Matić je došao i neki drugi europarlamentarci su poslali svoje video poruke i angažiralo se i puno naših udruga i feministica. Baš smo imali super prijem. Žao mi je što to nismo uspjeli ponoviti u Srbiji i Bosni i Hercegovini ali evo mi smo bacili, ja se nadam, prvu "jajnu stanicu" i nadamo se da će i druge javne osobe shvatiti strahovite razmjere ovog problema i da će ova priča imati nastavak. Mi smo krenuli, ali eto, čekamo i druge inicijative da pokrenu svoju priču.
I kako komentarišeš to da je u zemljama regije postala praksa da se deca leče SMS porukama, da evo sada umetnici i javne ličnosti vode kampanju za zaštitu žena, da li su institucije zakazale?
Vidi, zakazali smo svi mi. Nisu te institucije nešto odvojeno od nas. Institucije samo reflektiraju ono kakvi smo mi. Mi smo uspavani, mi očito tim ženama nismo uspjeli pružiti štit. Evo u slučaju Nizame, koja me inspirirala na ovu cijelu priču - ona nije imala zaštitu policije. Ona je imala na papiru zaštitu u smislu da joj se taj njen grozan bivši muž nije smio približiti na 50 metara, ali to je bilo fiktivno, samo na papiru. Na koncu ona je bila u tajnom skrovištu, a on je uspio naći vezu u policiji, saznao je gdje živi i došao joj na vrata. Znači mi je nismo uspjeli zaštititi. Institucije smo svi mi. Znači mi se trebamo pobuniti, mi trebamo reći što mislimo, mi trebamo paziti kakve poruke šaljemo. Gledam sad komentare po mrežama za slučaj Klare Buntić u Ljubuškom - to je strašno na koji način mi optužujemo žrtvu, ne vjerujemo žrtvi, na koji način mi šaljemo krive poruke drugim ženama u problemu, kako ćemo ih doživljavati kad jednom istupe. U nama je problem. Mi prvo trebamo nas promijeniti. Ja nisam ministar, ja ne mogu djelovati na policiju, ali to ne znači da ja trebam sjedit skrštenih ruku. Kad vidiš neki problem koji te dirnuo, koji ti se čini da možeš riješiti nekom svojom nezavisnom akcijom, pa napravi to. Onda će institucije slušati nas kad vide da se o tom problemu priča. Institucije će početi reagirati. Ne možemo mi čekat neku vlast koja će se sama pojaviti i rješavati probleme. Možemo tako dočekati starost, ništa se neće pomaknuti. Moramo imati povjerenje da mi sami, kao građani, svojim aktivnostima, svojim akcijama možemo nešto napraviti, a onda se političke opcije mijenjaju na izborima.
U nastavku ćemo čuti i pesmu Štit od koje je i krenula kampanja, pa nam reci možda još par reči o samoj pesmi, napisala si je, kako kažeš, u jednom dahu.
Da, napisala sam je u jednom dahu, u jednom danu, jer me je taj slučaj jako pogodio, kao i sve to je baš bila konsternacija posvuda. Ja sam napravila jednu pjesmu koja je meni emotivna, ali namerno nisam htjela da ode u neku patetiku. Htjela sam da to ne bude samo tužbalica nad našom situacijom, nego jedna pokretačka pjesma. Zapravo plesna pjesma koji će nas povući da se mi borimo za naša prava, da mi izađemo na ulice i da mi pokažemo što mislimo. Da mi pošaljemo pozitivnu poruku tim ženama da ćemo stvarno, smo svi mi koji smo tamo, a i svi koji prihvaćaju tu ideju kad su čuli i vidjeli tu pjesmu, svi zajedno biti štit. Pjesma za pokretanje štita, da se svi mi zajedno primimo za ruke i pokažemo tim ženama da smo na njihovoj strani i da ćemo ih podržati u situaciji kad im treba pomoć. Jer na njihovu mjestu može danas sutra biti doslovce svatko od nas.
