Novosti s glazbene scene Hrvatske
Vesna, Vesna...
Zoran Stošić, Zagreb
...cipela ti tijesna, odjekivalo je dječjim igralištima prije ohoho godina, negdje u vrijeme kad je obućarski trend zahvatio i suprotni pol društvene stvarnosti, oličen u kafanskoj pjevačici Mici i njenim stihovima – Guram, guram, al' neće da uđe, noga moja u cipele tuđe.
Zorane, zove li se u Hrvatskoj itko više Vesna?
Sudeći po modernim imenima iz knjige rođenih ne, ali na popisu imena novih albuma našla se jedna Vesna, tako je novi album nazvao Dubravko Ivaniš, predvodnik i zapravo jedini originalni član grupe Pips chips & videoclips. Na početku postojanja, davnih 90-ih su od kvartovskog benda postali nacionalna senzacija snimivši pjesmu „Dinamo ja volim“, koja bi danas bila problem zbog promoviranja huliganskog nasilja, a tada je bila jer pjeva o klubu koji se tako više ne zove. Naime, tadašnji je predsjednik Tuđman, u maniri vođa čija se svaka sluša, preimenovao klub u Croatiju, a one koji zazivaju sveto ime Dinamo proglasio agentima Beograda. Pipsi su se našli na čelu buntovne mladenačke fronte koja ispisuje grafite „Da je sloboda i demokracija, bio bi Dinamo, a ne Croatia“ i okuplja u središtu Zagrebu 100 tisuća ljudi dobrim dijelom i zbog svetog imena. Ubrzo nakon toga su Pipsi snimili i pjesmu „Nogomet“, koja više nije laskala ni igri ni svemu oko nje, ali i mnoge hit pjesme koje su obilježile razdoblje hrvatske rock renesanse s početka dvijetisućitih. Sada Pipsi predstavljaju pjevača i autora Ivaniša praćenog na svakom albumu novim i mladim glazbenicima, prošli put je to bilo prije 10 godina s hvaljenim albumom „Walt“. Nedavno su Pipsi napunili, ne 5 Arena kao Aleksandra Prijović, ali 5 uzastopnih večeri u klubu Sax i odsvirali svih 8 pjesama sa svog osmog albuma, kojim Ivaniš nema želju mijenjati svijet, već više opjevati svoje unutarnje promjene kroz sve te godine.
Osim starijih glazbenika koji imaju nove pjesme, ima li novih glazbenika sa starijim pjesmama?
Rijetko se dogodi da se mlađi izvođači zalete uzeti neku legendarnu pjesmu da bi je obradili, svaka od pjesama koje su nekome bile soundtrack u formativnim godinama nosi energiju koju je teško nadmašiti, ali upravo toga su se prihvatili članovi grupe Porto morto, obradivši pjesmu Haustora „Crni žbir“ iz pradavne 1981. Ta grupa ima vlastiti studio i u njega poziva autore pjesama koje njima nešto znače pa ih žele ponovno odsvirati i snimiti, ali uz gostovanje originalnog izvođača. Ovoga puta su na session pozvali Darka Rundeka i vratili ga u vrijeme kada je Haustor bio utjecajan bend, s pjesmama koje su nakon objavljivanja redovito bivale barem sumnjive, ako ne problematične, a bilo je i nekih koje su ostale neobjavljene jer su malo previše čačkale po tadašnjoj stvarnosti, ili nedavoj prošlosti, kakva je dijelom i pjesma „Crni žbir“, pjesma koja ne govori o UDBI, ali govori o idealnim kandidatima za članstvo.
Rundeka smo, nakon Haustora, navikli vidjeti kao solo igrača, okruženog stalno novim i drugačijim pratećim glazbenicima, ima li tu što novo?
Tehnički se radi o novitetu, iako je i ta pjesma stara i svima poznata, ali u novoj izvedbi će zadobiti simpatije i mjesto u srcu mnogih novih slušatelja. Upravo je objavljen singl s pjesmom „Šejn“ koju je Rundek izveo praćen Jazz orkestrom HRT-a. Kao i kod „Crnog žbira“, pjesma je ponovo snimljena s razlogom, nije stvar samo u suvremenoj produkciji, jer se zapravo radi o klasičnom zvuku velikog orkestra, već o novom pogledu na već svima poznati zvuk koji je neminovno obilježen vremenom kad je nastao. Sličnu stvar je napravio i Let 3, ugostivši na pjesmi „Riječke pičke“ pjevačicu Marinu Perazić, nekad svejugoslavenski sex simbol i žensku polovicu dueta Denis&Denis, pionira synth popa u bivšoj državi. Let 3 je nedavno objavio album s deset glazbenih suradnji nazvan po njihovoj eurovizijskoj epizodi „ŠČ“, a za ovu pjesmu, koja najavljuje album, kaže da je Marini zapravo autobiografska.
