Doživjeti pola stoljeća Bijelog dugmeta - Tvoj Korzo petkom. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 30.08.2024. 31:38 Min.. Verfügbar bis 30.08.2025. COSMO. Von Nenad Kreizer.
Kriva procjena
Stand: 30.08.2024, 15:50 Uhr
Zoran Stošić, Amir Kamber
Rijetki se mogu osvrnuti, bilo na život, bilo na karijeru, i reći da bi ponovili sve isto. Oni koji to mogu, ili su rijetki sretnici, ili se spremaju pisati autobiografiju. Okrugle godišnjice se obično pretvore u prebrojavanje, kao što je nekad Tito brojao sve koji su došli na janjetinu slaviti neku veliku bitku pa se narugao kako se ne sjeća da ih je tada toliko bilo. Razlika je samo u tome da na glazbenim prebrojavanjima ima sve manje onih na pozornici, ali i u publici, godine čine svoje. Bijelo dugme, minus tri preminula člana, je na turneji kojom obilježava 50 godina, no s njima nije ni Željko Bebek, prvi pjevač grupe, i po mnogima nezaobilazna druga polovica dueta koji je obilježio suvremenu glazbu ovih prostora zauvijek.
No, Bregović nije pristao na Bebekovu ideju da on, pa i Tifa i Alen ako žele, na koncertima Dugmeta pjevaju i neke svoje solo pjesme. Zato sad Dugme obilježava svojih, a Bebek svojih 50 godina, iako je vrijeme preklapanja za obje strane bilo najznačajnije u karijeri. Tim povodom Bebek nastupa, ali i objavljuje, što nove pjesme, što stare obogaćene suvremenim video zapisima. Tako se usporedno pojavila nova Bebekova pjesma „Dala mi je da je ljubim malo“, pjesma po ideji i izvedbi nalik onima kojih se Bregović kobajagi kasnije stidio, npr. „Hop cup poskočiću (curu malu poljubiću)“. Nakon 50 godine Bebek se tako vratio počecima, iako je, u vrijeme najvećeg uspjeha s Dugmetom čak snimio i solo album s kojeg također objavljuje pjesme, jedna od njih, „U tišini“ iz 1978., daleko je ambicioznija od bilo čega čime se Bebek kroz naredna desetljeća malo udaljavao, malo približavao zvuku i duhu Dugmeta.
Dakle, dok stariji imaju svoju bjelodugmetovsku zabavu pa makar je to samo Bebek , što slušaju mladi?
Ovo je možda više za sredovječne koji se osjećaju mlađima, pop u aranžmanu koji je na razmeđi mejnstrima i suvremenih trendova koji nas zapljuskuju s istoka. Pjevač Tomislav Marić, ili skraćeno ToMa, pjeva i nastupa od djetinjstva, prošao je i crkveni zbor i natjecanje za hrvatskog predstavnika na Eurosongu, pa domaću inačicu talent show-programa „Voice“, ali je bio pozvan i u britanski, gdje se od tristo tisuća prijavljenih probio u prve tri tisuće. Iako nepoznat široj publici na razini prvih mjesta na listama ili pobjeda na festivalima, ToMa je nakon objave jedne pjesme na Youtubeu u tjedan dana imao preko 150 tisuća gledanja, za mnoge impresivan i nedostižan broj. Album prvijenac je izdao krajem 2023., nakon 3 godine detaljnih priprema. U tom ga je vremenu u Norvešku na suradnju zvao i Nermin Harambašić, producent Rickyja Martina, a u hrvatskom Voice-u ga nakon nastupa nitko iz žirija nije odabrao kao mentor pa je ToMa očito odlučio svima pokazati da može uspjeti doma, gdje je očito najteže. Nedavno mu je izašla pjesma „Kriva procjena“, njegov novi pokušaj da dokaže kako je rad na karijeri u Hrvatskoj bio – prava procjena.
Kriva procjena i ToMa- ako je ovo za mlađe sredovječnike, ima li što za starije maloljetnike?
Za djecu i mlade se uvijek nešto nađe, uvijek je netko na samom početku, ili dnu, čeka ga dug uspon pa možda i slava kao rezultat godina rada i truda. No, mladi vole i poprijeko, brzo ili još brže, najbolje odmah, ako može. Brze žene, brzi auti, brza lova, o tome sanjaju svi, ali samo reperi u tome nalaze cijelu inspiraciju kad pišu tekstove. Jedan od heroja zagrebačkog asfalta je Djerkoulica, reper koji se oslanja na staru školu, na zvuk kakav je bio prije tridesetak godina, kada su reperi bili dio otpora i glasnogovornici navijačke supkulture. Njegova nova pjesma „To ti je tak“ spominje i Dinamo, a ovih su se dana mnogi vratili u ne tako davno vrijeme kada se oko tog, neki će reći svetog, imena vodio pravi mali rat. Uz aktualno podsjećanje na stogodišnjicu rođenja Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika i najutjecajnijeg navijača, koji je čak mijenjao imena klubovima, sjetimo se i grafita koji se nakratko pojavio na zagrebačkim ulicama, a govorio je – „Da je sloboda i demokracija, bio bi Dinamo, a ne Croatia.“
