Božićni (adventski) sajmovi - 'ko to može platit'?

Stand: 11.12.2024, 18:26 Uhr

Maja Marić, Nenad Kreizer, Siniša Bogdanić, Amir Kamber

Njemačka se ističe kao jedno od glavnih odredišta za ljubitelje adventskih sajmova. Već godinama je i Zagreb jedna od najpoznatijih europskih destinacija za božićni odmor. No, ono o čemu se ove godine priča, nisu čarobne lampice i tradicionalna ponuda nego - cijene. Jesu li božićni sajmovi samo za turiste? Gledamo li zaista astronomska poskupljenja ili nas dojam vara? Maja Marić razgovara s Nenadom Kreizerom iz Berlina i Sinišom Bogdanićem iz Zagreba o tome što očekivati od Adventa ove godine.

Njemačka se ističe kao jedno od glavnih odredišta za ljubitelje božićnih sajmova. Raznolika ponuda, duga tradicija, ali i niz modernih opcija, posjetiteljima pružaju jedinstveno iskustvo. Već godinama je i Zagreb jedna od najpoznatijih europskih destinacija za božićni odmor. I ove godine se vraća dobro poznata uhodana ponuda, koja stavlja dosta velik naglasak na gastro ponudu.

Ono o čemu se ove godine u Njemačkoj dosta priča, nisu toliko čarobne lampice i tradicionalna ponuda nego - cijene. Omiljeno piće Adventa, kuhano vino, Glühwein na njemačkom, po prvi put je dosegnulo simboličnu granicu od pet eura. OK - prethodno se prosječna cijena stabilizirala na oko 4,50 eura, što pokazuje poskupljenje, ali ne toliko strašno. Ali što ćemo s komadom lososa u pecivu koji na nekim mjestim košta i do 15 eura?

U Zagrebu je taj skok još veći, tako da se u Hrvatskoj, koja ima niži životni standard, sve češće vode diskusije oko toga jesu li adventski sajmovi samo za turiste? Jesu li onda razgovori o cijenama realni? Gledamo li zaista astronomska poskupljenja ili nas dojam vara?

Nenad Kreizer je tu da nam ispriča i odakle uopće dolazi ovaj, sada već, duboko ukorjenjeni europski običaj.

Nenade otkuda uopće ideja organiziranja Božićnih sajmova?

Kao i mnoge druge pojave i običaji koji su vezani uz gradove i ovaj običaj se razvio u srednjem vijeku s razvojem urbanih centara. Prvobitno se radilo ne o sajmovima za zabavu nego mjestima gdje se stanovništvo opskrbljivalo potrepštinama za zimu ili predmetima za svakodnevnu upotrebu poput svijeća, košara ili korita.

Ali gdje god ima ljudi, ima i ugostitelja pa su se već onda na tim sajmovima prodavali slatkiši, prije svega tradicionalni kolači poput paprenjaka ali i alkohol poput medovine.

Koji je prvi službeni božićni sajam?

Iako se tada sajmovi nisu direktno povezivali s božićem nego s mjesecom prosincem iliti decembrom prvi sajam koji je dobio službenu dozvolu od kralja je bečki „prosinački sajam“ koji postoji još od 1296. Nešto kasnije sličnu dozvolu je dobio i sajam krajem godine u Münchenu a kasnije se ovaj običaj proširio cijelim njemačkim govornim područjem. No sam pojam božićnog ili adventskog sajma je nastao tek u 20. stoljeću. Tradicionalno se božićni sajmovi otvaraju s prvom nedjeljom Došašća tj. Adventa.

Je li ova tradicija isključivo njemački običaj?

Ne toliko geografski kao Njemačka koliko njemačko govorno područje. Tako ovakve sajmove tradicionalno nalazimo i u sjevernoj Italiji, gdje živi njemačka govorna manjina ili u krajevima koji su tijekom povijesti u nekom trenutku bili njemački poput Elzasa. Zato i danas kao jedan od najljepših sajmova slovi onaj u Strassbourgu, dakle u Francuskoj.

No danas božićnih sajmova ima posvuda po Europi pa i cijelom svijetu.

Spomenuo si Strassbourg kao jedan od najljepših sajmova? Koji se još ubrajaju u tu kategoriju?

Liste su naravno različite ali na svakoj se obično nađu oni sajmovi s najdužom tradicijom poput Nürnberga, Münchena ili Erfurta.  Na zapadu zemlje se prije svega izdvaja božićni sajam u Aachenu prije svega zbog tradicije božićnih kolača.

Na "best of" listama su i mnogi, pogotovo na jugu Njemačke poput onog na Tegernskom jezeru ili u Augsburgu. Svima njima je zajedničko da imaju posebnu atmosferu što zbog okruženja, dakle arhitekture ali i ponude koja se drži tradicionalnih zanata i tradicionalne gastronomije.

Naravno, drugačiji je osjećaj piti kuhano vino u srednjovjekovnom ozračju Nürnberga koji se nalazi i usred vinskog područja ili jesti Dubai čokoladu okružen arhitekturiom recimo berlinskog Alexanderplatza koji može biti primamljiv samo studentima arhitekture koji uče negativne promjere urbanog planiranja.

Spomenuo su Dubai čokoladu koja je postala u posljednje vrijeme pojam za skupoću. Od početka ovogodišnjih božićnih sajmova su se pojavile pritužbe kako je i ovdje sve drastično poskupjelo. Jesu li te pritužbe opravdane?

Ponuda na božićnim sajmovima je oduvijek bila skuplja nego u klasičnoj gastronomiji. Ovdje se plaća ugođaj, doživljaj. Oni koji nude robu i usluge na božićnim sajmovima se opravdavaju i visokim cijenama štandova.

No, ja moram priznati da me takve pritužbe malo čude. Frankfurter Rundschau je donio listu s najčešće konzumiranom hranom i pićem na božićnim sajmovima diljem Njemačke s cijenama iz 2018. dakle prije pandemije i cijene od ove godine. I meni se nekako čini da cijene nisu tako drastično porasle pogotovo ako se usporedi ponuda u klasičnoj gastronomiji.

Pa imaš li nekoliko primjera?

Kuhano vino, koje mnogi povezuju s božićnim sajmom je tako 2018. u Aachenu koštalo od 3 do 3,5 eura. Danas stoji od 4,5 do 5. Eura. U Nürnbergu je cijena s 4,5 eura još niža. Najniža cijena je u Braunschweigu s 3,5 eura. Za veliku kavu u kaffe lancima se u međuvremenu plaća više tako da kuknjave o skupim božićnim sajmovima meni osobno su malo razumljive.

Moramo spomenuti da su i realne plaće u Njemačkoj posljednjih godina, koliko god se mnogima činilo da imaju manje u džepu, konstantno rasle.

Dobro, ali tu i tamo cijene ipak jesu astronomske - recimo losos u pecivu za 15 eura, groždje u čokoladi 5 eura i tako to. No na božićnim sajmovima se ipak okreće velik novac?

To bez sumnje. Na onim najvećim sajmovima poput Nürnberga ili Münchena se prošle godine obrnulo preko 500 milijuna eura. Mnogi na božićnim sajmovima ostaju i nekoliko dana. U glavnom gradu Bavarske su izračunali da od noćenja u hotelima povezanim s božićnim sajmovima grad dodatno zaradi preko 140 milijuna eura.

Tolike masa ljudi privlače i one koji imaju drugačije namjere?

Da, nažalost. Gotovo svakodnevno svjedočimo uhićenjima osoba za koje se sumnja da su planirale napad na neki od božićnih sajmova. Glavni državni odjetnik Jens Rommel je prije nekoliko dana ponovno upozorio na stalnu opasnost napada s islamističkom pozadinom, kojih je ove godine već bilo nekoliko. Svima je još u sjećanju napad 2016. kada je jedan islamist ukradenim kamionom pokosio posjetitelje božićnog sajma u Berlinu i pritom usmirtio 12 osoba. Ove godine se zbog toga prvi put primjenjuje i nova zabrana nošenja noževa i drugog oštrog oružja u Njemačkoj.

U Zagrebu je 30. studenog počela manifestacija Advent Zagreb koja će Zagrepčanima, ali i stvarno brojnim posjetiteljima Zagreba, prvenstveno iz regije, na 18 lokacija nuditi kulturni, zabavni i gastronomski program po uzoru na programe koje smo pratili posljednjih godina.

Sa mnom je kolega Siniša Bogdanić koji donosi raspoloženje s Adventa u Zagrebu, koji je prema izboru glasača portala „European Best Destinations” tri puta zaredom bio proglašen najboljim turističkim odredištem za božićne blagdane u Europi 2016., 2017. i 2018. godine.

Siniša, je li i danas situacija takva?

Da, zagrebački Advent polako se oporavlja od rupe u koju je pao tijekom pandemije. Tada je djelovao vrlo skromno i prigušeno, pogotovo ako znamo kako je prije toga bio blještav i raskošan za vrijeme pokojnog gradonačelnika Milana Bandića. Upravo tu blještavost sudionici današnje gradske vlasti nazivali su kičem i pretjerivanjem, no znamo da božićni blagdani zapravo i jesu na neki način utopljeni u taj pozitivan kič.

Advent u organizaciji aktualne vlasti, dakle stranke Možemo, je nešto odmjereniji, prigušeniji, ali još uvijek udarna igla zagrebačke turističke ponude. Koliko grad računa na Advent govori i činjenica da je nova vlast koja će uskoro izaći na izbore na čelnom mjestu gradskog turizma zadržala Martine Bienenfeld koja je Advent u Zagrebu i postavila na noge.

Kako onda zagrebački Advent izgleda u brojkama?

Ovogodišnje brojke ćemo saznati nagodinu, ali mogu izdvojiti neke podatke iz prošle godine. Prema podacima Turističke zajednice, u prosincu prošle godine je ostvareno 125.910 dolazaka i 236.190 noćenja, što je u usporedbi s 2022. godinom porast od 17 posto u dolascima i 10 posto u noćenjima. Najviše dolazaka bilo je iz BiH, Slovenije, Austrije, Srbije i Njemačke. Hrvatski glavni grad tako je u zadnjem mjesecu u godini zasjeo na prvo mjesto u državi po ostvarenim dolascima i noćenjima. Prema podacima Porezne uprave, u prosincu je ukupan iznos fiskaliziranih računa u Zagrebu u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane iznosio više od 107 milijuna eura, dok je u prosincu 2022. iznosio samo 85 milijuna. Ove godine očekuje se da će zarada probiti prošlogodišnji rekord za desetak posto.

Zarada je velika, a velike su i cijene. Svake se godine napravi fama oko nečega iz te bogate ponude, ove godine su to fritule?

Da, sve obično krene s tim da portali pošalju prvih dana Adventa mlađe kolege da isprobaju ponudu, analiziraju cijene i da napišu vrlo jednostavne gastronomske osvrte. Nakon toga krene gotovo pa sinkronizirano medijsko izdizanje odabrane slastice. Koliko pamtim, 2018. godine apsolutnih hit bile su germknedle. Dakle, to je velika okruglica od dizanog tijesta punjena pekmezom od šljiva s cimetom, kuhana na pari. Redovi za germknedle, ali i njihove cijene, bili su tema svih informativnih emisija, influencerice su stavljale pregače i streamale svoj način pripreme ove okruglice od dizanog tijesa, raspravljalo se opravdava li cijena kvalitetu i cijenu namirnica. Ove godine su to fritule.

To je ono što se u kontinentalnoj Hrvatskoj zove uštipcima?

Točno. To je jednostavno slatko tijesto prženo u dubokoj masnoći, aromatizirano limunom i eventualno rumom. Ja, recimo, kad sam bio dijete, fritule, uštipci ili kako god ih zvali, bili su dosadnjikava slastica koje su bake radile na brzinu i nije pretjerano veselila najmlađe. Uglavnom, riječ je o kolaču za koji bi svaki pošteni nutricionist rekao da bismo trebali izbjegavati u širokom luku. Fritula kao fritula je možda prošle godine bila u zenitu svoje popularnosti i porcija je koštala šest eura, a ove je godine ponuđena i fritula v.2, fritula prelivena s takozvanom Dubai čokoladom. Cijena im je tolika da ljudi u šali govore kako će ih stavljati umjesto kuglica na božićnu jelku.

Sad bi trebalo još jednom reći i što je ta Dubai čokolada: To je čokolada za koju donedavno skoro u Hrvatskoj i Njemackoj nitko nije ni čuo, ali je u samo nekoliko tjedana postala, kako se to kaže, viralni hit. Osnovu čini mliječna čokolada unutar nje je tanko lisnato tijesto s pastom od pistacija i sezama.

Očekivao sam da će i te Dubai fritue biti zapravo punjene čokoladom, sezamom i pistacijima, ali radi se o običnim fritulama prelivenim čokoladom koju nazivaju Dubai čokoladom. Da stvar bude bolja, to baš i ne izgleda nešto privlačno, ali košta. Uglavnom, desetak tih žličnjaka prženih u dubokom ulju, prelivenih s čokoladom, košta nešto više od 11 eura na glavnom zagrebačkom trgu. Ne mogu ne reći da u elitnom zagrebačkom hotelu komad torte s pečenim marelicama, pastom od pistacija i kremom od sira košta – manje. Fritule su tako zapravo postale valuta u koju se polušaljivo preračunavaju plaće, porezna rasterećenja, usklađivanja mirovina. Da sve to stavimo u nekakve razmjere, prosječna mirovina u Hrvatskoj je oko 600 era, s tim da većina umirovljenika prima 400 i manje. I ostale adventske cijene prate fritule. Ali posjetiteljima, kao što čujemo, Advent i dalje godi…

Što kažu poduzetnici, zašto su cijene tako visoke?

Ugostitelji koji su zakupili svoja mjesta na zagrebačkom Adventu cijene pravdaju visokom cijenom rada, poskupljenjem energenata i visokim ulaznim cijenama namirnica. Iz udruge Glas poduzetnika poručuju da su takve cijene posve normalne, jer je Hrvatska turistička destinacija, a Advent privlači bogatije posjetitelje. Tko nema novaca za Zagreb, neka ode u drugi grad, poruka je profesora ekonomije i predsjednika ove poduzetničke udruge Borisa Podobnika. „Cijene su takve jer ih ne prilagođavamo umirovljenicima, nego onima koji si to mogu priuštiti“, kazao je podobnik za RTL. Možemo poslušati što su o cijenama za javnu televiziju rekli neku ugostitelji…

Redovi pred ugostiteljskim štandovima dokazuju da svaka roba ima kupca?

Da, znamo svi to pravilo iz osnova ekonomije; u točki gdje se sijeku krivulje ponude i potražnje je cijena. Ponude ima, potražnje ima, a ima i cijene. To je to. Za one koji žele nešto jeftinije proći i zaista ih zanima hrana, a ne da je konzumiraju s nogu u samom središtu Zagreba, samo kilometar dalje na Kvaternikovom trgu Advent košta upola manje.

Uglavnom, čini se da je i u Hrvatskoj, baš kao i u ostatku Europe, riječ "advent" postala marketinški termin, oznaka za sezonu u konzumerističkom kalendaru? Većinu ovog razgovora govorili smo o cijenama…

Advent je, prema kršćanskom vjerovanju četverotjedno vrijeme pokore i pripreme za Kristov dolazak, dakle za Božić. A koliko se to na neki način odmaknulo od svojeg prvotnog smisla govori i činjenica da neki mediji pa čak i lokalne uprave - organizatori adventskih sajmova koriste sintagmu „Božićni advent“, kao da recimo, imamo, i „Uskršnji advent“. No tko zna, možda se i to dogodi.

Europski gradovi ostaju okićeni tijekom cijelog prosinca iliti decembra, ukrašeni brojnim božićnim ukrasima, prekrasnim božićnim drvcima. Sajmovi su tu sjajni za pronalazak originalnih božićnih darova za cijelu obitelj, ali i upijanje cijele te prazničke atmosfere.

Inače, u Hrvatskoj na sajmovima možete uživati do 7.1. dok je u Njemačkoj situacija ipak drugačija i oni se drže da su sajmovi božićni - što znači, samo do 23.12.