75. godišnjica nemačkog Ustava COSMO bosanski/hrvatski/srpski 13.05.2024 28:27 Min. Verfügbar bis 13.05.2025 COSMO Von Boris Rabrenovic


Download Podcast

75 godina nemačkog Ustava

Stand: 13.05.2024, 17:49 Uhr

Boris Rabrenović, Nenad Kreizer, Amir Kamber

Nemački Ustav, koji se zapravo zove Temeljni ili Osnovni zakon - Grundgesetz, slavi 75 rođendan. "Ljudsko dostojanstvo je neprikosnoveno", stoji na samom početku nemačkog Ustava. Po čemu je on poseban, koje su njegove osnovne karakteristike? Koliko se razvijao i menjao tokom godina? Po čemu se razlikuje od ustava zemalja regije? O značaju i dometima nemačkog Ustava Boris Rabrenović razgovara sa Nenadom Kreizerom i Prof. Edinom Šarčevićem, stručnjakom za ustavno pravo iz Lajpciga.

"Die Würde des Menschen ist unantastbar", odnosno "Ljudsko dostojanstvo je neprikosnoveno". Umesto komplikovanih i glomaznih rečenica o državnoj strukturi, na samom početku nemačkog ustava, odnosno Temeljnog ili Osnovnog zakona stoji ta jasna rečenica, kao i to da je obaveza svih državnih vlasti da ga poštuju i štite. On sadrži najvažnije pravne i političke propise Savezne republike Nemačke.

Grundgesetz

O tome kako je nastao nemački ustav, po čijem nalogu je sastavljen, o čemu se posebno vodilo računa, u nastavku razgovoram sa kolegom Nenadom Kreizerom.

Nenade za početak nešto što zbunjuje mnoge kada govorimo o nemačkom ustavu koji se zapravo zove Temeljni ili osnovni zakon, Grundgesetz. Zašto je to tako?

To ima veze s pričom o tome kako je 1948/1949. nastao njemački ustav. Radi se naime o Ustavu samo zapadnog dijela zemlje a Parlamentarno vijeće, tijelo koje je po nalogu tri okupacijske sile na zapadu Njemačke sastavljalo tekst ustava, nije htjelo dodatno produbiti podjelu Njemačke na zapad i istok te su zato dokument nazvali Temeljnim zakonom a ne ustavom kako bi se naglasio provizorni dakle privremeni status njemačke podjele. Isto tako nije bilo niti referenduma jer on nije mogao biti proveden na području cjelokupne njemačke teritorije.

Parlamentarno vijeće koje je sastavljalo ustav u tom trenutku je polazilo od jedinstvene države, dakle od toga da će Njemačka i dalje postojati kao jedna a ne kao dvije države što se uskoro iskristaliziralo kao činjenica.

Konrad Adenauer potpisuje Temeljni zakon – Grundgesetz, 23.05.1949.

Konrad Adenauer potpisuje Temeljni zakon – Grundgesetz, 23.05.1949.

Spomenuo su okupacione sile po čijem je nalogu sastavljen ustav. Šta se time zapravo htelo postići?

Njemačka je u tom trenutku, dakle 1949. bila okupirana i podijeljena u četiri okupacijske zone i to američku, britansku i francusku na zapadu te sovjetsku na istoku. Zapadne sile su htjela što prije Njemačku pretvoriti u samostalnu zemlju a osnovi uvjet je bilo donošenje jednog demokratskog ustava koji bi Njemačku definirao kao demokraciju, socijalnu državu, federaciju i zemlju koja se temelji na vladavini prava.

O čemu se posebno vodilo računa s obzirom na prethodno razdoblje kroz koje je Nemačka bila prošla?

Tvorci novog ustava su svakako imali na umu to kako spriječiti greške koje su dovele do propasti Vajmarske demokracije i dolazak nacionalsocijalista na vlasti. Njemački Temeljni zakon prije svega štiti građane a ne samu državu, dakle sve je podređeno građaninu. To je posebno vidljivo u prvom članu koji jamči jednako pravo za sve građana bez obzira na spol, porijeklo, vjeroispovijest ili jezik.

Isto tako je i u dijelu ustava koji određuje uloge pojedinih ustavnih tijela, sve podređeno tome da se spriječi ponovni dolazak nedemokratskih snaga na vlast kao što je to bio slučaj s nacionalsocijalistima 1933. Tako je npr. uloga predsjednika u današnjoj Njemačkoj svedena na protokolarne ovlasti kako bi se spriječilo da predsjednik s dalekosežnim ovlastima na svoju ruku omogući dolazak diktatora na vlast kako je to bio slučaj s predsjednikom Paulom von Hindenburgom i Adolfom Hitlerom.

Deo Temeljnog zakona na staklenom zidu Bundestaga

Spomenuo si deo koji se odnosi na institucije. Kako je zapravo sastavljen Grundgesetz?

Na početku je preambula u kojoj se zapravo objašnjava koja je svrha Temeljnog zakona. Nakon toga slijedi dio s prvih 19 članaka koji se odnosi na garanciju osnovnih tj. temeljnih prava. Nakon toga dolazi dio koji regulira pitanja federacije i saveznih zemalja, ustavnih organa. Zatim slijede članci koji reguliraju državne obveze poput zakonodavstva, upravu, pravosuđa ili obrane.

Kako se Temeljni zakon tj. ustav odnosi prema ostalim nemačkim zakonima?

On je, kako mu i ime kaže, temelj za sve ostale zakone. Dakle svi zakoni koji su doneseni i na snazi su u Njemačkoj moraju biti sukladni s Temeljnim zakonom. Temeljni zakon se može mijenjati samo dvotrećinskom većinom u Bundestagu. No ni ta dvotrećinska većina ne smije mijenjati neke članke ustava kao što je recimo Članak 20 koji jamči državne principe poput demokracije, pravne države i socijalnog sustava. On se odnosi i na možda najpoznatiji od članaka njemačkog Temeljnog zakona a to je Članak 1.

Grundgesetz

"Dostojanstvo čovjeka je neprekisnoveno/nedodirljivo. Zaštita dostojanstva je obaveza države"

Da, ovaj članak obvezuje sve ustavne organe, a to su vlada, predsjednik, Bundestag, Bundesrat i Ustavni sud. Zanimljivo je da on ne vrijedi samo za njemačke građane nego i sve stanovnike svijeta, što je posebice važno kod akcija njemačkih državnih organa koje se provode izvan granica Njemačke.

Spomenuo si da je to zapravo ustav ili Osnovni zakon koji je napisan samo za zapadni deo Nemačke. Šta se dogodilo sa ustavom nakon ujedinjenja zapadne i istočne Nemačke 1990.? Šta se desilo sa istočnonemačkim ustavom?

Zapravo se tehnički Istočna i Zapadna Njemačka nisu ujedinile nego je Istočna Njemačka pripojena Zapadnoj. Dakle Istočna Njemačka je 1990. jednostavno prestala postojati i uklopila se tako reći pod ustavna pravila dotadašnje Zapadne Njemačke tj. Savezne Republike Njemačke. S obzirom na to da Temeljni zakon predviđa mogućnost proširenja svog djelovanja i na druga područja. Istovremeno je i Narodna skupština DDR-a izglasala pripajanje upravo po tom članku.

Grundgesetz

Prihvataju li građani bivšeg DDR-a, s obzirom na te istorijske okolnosti Temeljni zakon.

Jedna studija Tehničkog sveučilišta u Dresdenu i Mercatorovog foruma za migraciju i demokraciju (MIDEM) ukupno 81 posto građana Njemačke prihvaća tj. u punoj mjeri stoji iza teksta Temeljnog zakona. Na istoku zemlje je taj udio sa 70 posto nešto manji. Prema ovoj studiji, među građanima na istoku zemlje vlada razočaranje što nakon ujedinjenja dviju njemačkih država nije oformljena nova ustavotvorna skupština koja bi donijela jedan prošireni i novim uvjetima prilagođeni ustav Njemačke koji bi uključio i neke specifičnosti koje je imao ustav DDR-a.

Kako građani sa migrantskom pozadinom doživljavaju ustav?

Ista studija pokazuje da je i tu razlika naspram većinskog stanovništva prisutna. Jedna trećina građana stranog porijekla smatra da bi Temeljni zakon trebalo zamijeniti novim, aktualnim vremenima bolje prilagođenim, Ustavom.

Prof. Edin Šarčević, vanredni profesor Pravnog fakulteta u Lajpcigu i direktor Centra za javno pravo iz Sarajeva

Povodom 75. godišnjice nemačkog Temeljnog zakona, odnosno Ustava, gost našeg podcasta je Edin Šarčević, vanredni profesor Pravnog fakulteta u Lajpcigu i direktor Centra za javno pravo iz Sarajeva. Između ostalog, uporedio je nemački Grundgesetz sa ustavima zemalja regije, a naročito ustavom Bosne i Hercegovine.

- Njemački ustav predstavlja takozvani ustav punog kapaciteta. To znači da on otjelotvoruje specifičnu ustavnu strukturu. U tu strukturu ulazi na jednoj strani, kao element Ustava, reguliranje takozvanih osnovnih ili ljudskih prava. Na drugoj strani reguliranje osnovnih ustavnih vrijednosti koji se ne smiju staviti van snage i na trećoj strani reguliranje državnih organa i načina na koji se vrši državna vlast. Svi ustavi iz naše regije preuzimaju tu strukturu. Naime, ona je tipična za kontinentalno-evropski pravni sistem. Osnovna prava i organizacioni dio. Osnovna prava štite ljude, njihova prava i obveze. Organizacioni dio regulira kako funkcionira državna vlast. Taj model je u izvjesnom smislu napušten u Bosni i Hercegovini zbog toga što je BiH u specifičnom smislu Ustav dobila kao dio jednog međunarodnog dokumenta, kao mirovnog pregovora i jedan aneks tog ugovora o miru predstavlja Ustav Bosne i Hercegovine. Inače je isključiva nacionalna nadležnost svake države da donosi svoj ustav i od tog principa se, osim izuzetnih okolnosti, ne može odstupiti. U Bosni i Hercegovini je odstupljeno od tog principa zbog toga što je rat poprimio razarajuće prilike i bilo je sasvim evidentno da barem jedan narod stoji pred istrebljenjem. I osloncem na potrebu da se to spriječi Ustav je ugovoren međunarodnim instrumentima, jednim međunarodnim ugovorom. On zbog toga nema sve elemente punog Ustava i ne predstavlja Ustav u punom kapacitetu. Naime Ustavu BiH nedostaje element o ljudskim pravima. Ljudska prava nisu specifično formulirana za Bosnu i Hercegovinu, jer svaka država, s obzirom na vlastitu historiju i vlastite potrebe, definira zaštićena ljudska prava. BiH je preuzela jedan međunarodni dokument kao mehanizam zaštite ljudskih prava. To je Europska konvencija i to ima naravno svoje nedostatke, budući da međunarodni dokumenti nikada ne mogu obuhvatiti zaštitu ljudskih prava do te mjere kako je obuhvataju nacionalne ustavne odredbe zbog toga što se u međunarodnim dokumentima uvijek štiti jedan minimum kojim je moguće postići konsenzus u određenom trenutku. Ovo su bila ljudska prava koja su nakon Drugog svjetskog rata u osnovi dogovorena i kasnije proširivana nebitno u određenim segmentima. S druge strane, postoje izvjesne sličnosti u pogledu nastanka tih ustava. Doduše, njemački ustav je nastajao kao produkt rada nacionalnih organa. BiH Ustav je nastao kao produkt internacionalnih tijela sa učešćem domaćih aktera. I u jednom i u drugom slučaju vanjske, ne nacionalne političke snage igraju važnu ulogu, ali u Njemačkoj je ipak noseća politička struktura bila nacionalnog tipa i ona je postojala u okviru parlamentarnog vijeća, dok je u BiH nosjeća zakonodavna ustavotvorna vlast bila zapravo američka administracija koja je prenosila vlastita iskustva u taj model i zbog toga danas u Bosni i Hercegovini imamo jedan vrlo antinomičan model koji je jedva moguće primjenjivati.