Live hören
Jetzt läuft: Work von Rihanna feat. Drake

Njemačka još više olakšala dolazak zdravstvenih radnika COSMO bosanski/hrvatski/srpski 14.11.2023 29:23 Min. Verfügbar bis 13.11.2024 COSMO Von Nenad Kreizer


Download Podcast

Njemačka još više olakšala dolazak zdravstvenih radnika

Stand: 14.11.2023, 17:50 Uhr

Nenad Kreizer, Aida Kožar, Nada Pester

Njemački zdravstveni sustav i dalje treba medicinske radnike - potražnja ne jenjava. 2021. u Njemačkoj je bilo zaposleno 100.000 zdravstvenih radnika iz regije zapadnog Balkana. Sada je i nizom zakona olakšano useljavanje i priznavanje diploma, posebno iz ove sfere. Novi useljenici će posebno profitirati od novog, reformiranog zakona, prenosi nam Aida Kožar. Što je još novo, ali i zašto medicinari iz regije i dalje odlaze u Njemačku? Razgovaramo s liječnicima, bračnim parom Mujdragić.

Radna migracija iz zemalja jugoistoka Europe u Njemačku se nastavlja. To se posebice odnosi na medicinske radnike za kojima potreba na njemačkom tržištu rada ne jenjava. Jer, za njih je nizom zakona olakšano useljavanje i priznavanje diploma.

Postotak radnika u medicinskom sektoru u Njemačkoj migrantskog porijekla je vrlo visok, oko jedne četvrtine. Stručni savjet za integraciju i migraciju (SVR) predviđa da će zbog demografskih kretanja postotak osoba s migrantskom pozadinom koje rade u zdravstvenom sektoru u budućnosti još više rasti. Isti izvor kaže da bi bez migranata njemački zdravstveni sustav već odavno kolabirao.

Tražeći posao ili bolje uvjete rada, veliki broj medicinskih radnika napušta i zemlje zapadnog Balkana i dolazi u Njemačku. Nakon kratkog zastoja u broju useljenika od 2022., useljavanje medicinske stručne snage je opet u stalnom porastu. Po podacima njemačkog ministarstva za rad u pretprošloj 2021. godini je u Njemačkoj bilo zaposleno 100.000 medicinskog radnika iz regije zapadnog Balkana. Tomu još treba pridodati i zdravstvene radnike porijeklom iz Slovenije i Hrvatske koji, kao EU građani, ne ulaze u ove statistike.

U operacijskoj sali

U Njemačkoj na snagu uskoro stupa i novi zakon o useljavanju stručne radne snage no, zbog posebnog pravila o radnicima s područja zapadnog Balkana iz 2016., migracija radnika iz ovog dijela Europe je ionako olakšana, o čemu smo već imali prilike izvještavati u jednom od prošlih podcasta. Kako se snalaze oni koji su stigli u Njemačku kako bi radili u medicinskom sektoru i koje prednosti, a koje mane ističu. O tome malo kasnije razgovaram s liječničkim bračnim parom Mujdragić iz Novog Pazara koji veće neko vrijeme rade kao liječnici na jugu Njemačke.

No prvo od Aide Kožar saznajemo detalje oko tržišta rada u Njemačkoj koji se odnosi na zdravstveni sektor.

Aida zdravstvenog osoblja iz regije biše Jugoslavije je oduvijek bilo mnogo u njemačkim zdravstvenim ustanovama. Jesi li se u to uvijerila i iz vlastitog iskustva?

Imala sam takva iskustva, svakako, jednom je i bilo malo smešno malo bolno, jer je sestra koja mi je vadila krv promašila venu, i onako joj je izletelo spontano, „Kuku, šta bi sad!“, ja onako okrenula glavu da ne gledam i odgovaram „Ništa strašno“ i ona se šokirala kad je shvatila da sam je razumela. Izvinila se, sledeći pokušaj je bio uspešan, smejale smo se na kraju.

Imala sam još situacija svakako, u apoteci, na prijemnim šalterima, što nije ni za čuđenje, jer svake godine sve više medicinskih radnika, farmaceuta ili negovatelja iz zemalja regiona dolazi u Nemačku.

No kakvi su konkretni podaci iz Ministarstva rada i socijalne skrbi, šta kažu njihove brojke?

Ti podaci potvrđuju da je visok broj novopridošlih zdravstvenih radnika i da će biti još viši. U Saveznom Ministarstvu kažu, sudeći po statistici s kraja prošle godine, da je u 2021. godini, kao što si na početku spomenuo, u medicinskoj branši već bilo zaposleno stotinu hiljada medicinskih radnika iz zemalja Zapadnog Balkana. Najviše ih je bilo iz Srbije - 44 hiljade, potom iz Bosne i Hercegovine – 26 hiljada, sa Kosova 13 hiljada, Severne Makedonije njih 9 hiljada. A spomenimo i Albaniju sa 8 hiljada. Ukupna brojka od 100.000 je zaista visoka – što doktora, medicinskih sestara, tehničara i negovatelja koji su počeli novi život i rad u Nemačkoj. Postoji izreka koja kaže „Ako ti se ne sviđa tu gde si – pomeri se, nisi drvo“.

Znači čitava jedna dobra šuma stručnjaka, da se tako izrazim, se iz zemalja Zapadnog Balkana preselila u Njemačku.

A Nemačka se rado „pošumljava“ jer su medicinske obrazovne ustanove u zemljama regiona ovde na dobrom glasu a time i stručno osoblje iz tih zdravstvenih sistema. Samo jedan primer, medicinske sestre i tehničari iz naše regije često su visoko obrazovani jer mogu da studiraju na Višoj školi za njihovu profesiju. U Nemačkoj im te diplome dugo nisu mogle biti priznate jer ovde nije postojao adekvatan studij – no, u poslednje vreme sagledalo se da je takavo studiranje hitno neophodno i već je počelo je da se uvodi.

Je li baš sve sjajno za medicinsku radnu snagu koja se odluči ostaviti sve i doći u Njemačku da traži posao u svoj struci?

Naravno da nije, ima mnogo izazova: najpre jezička barijera koja mora da se savlada da bi se uopšte tražio posao. Ako se ne poznaje dobro jezik onda komunikacija sa kolegama i pacijentima ne bi mogla da bude jasna što u medicinskoj branši može da bude od životne važnosti za pacijenta. Onda kultura i stil života. Videla sam da se i u samom izveštaju Saveznog ministarstva navode i drugi potencijalni problemi – pored jezičke barijere to su i kulturološke razlike zbog kojih dolazi do nesporazuma, ali i slučajevi diskriminacije koji mogu dovesti do loših uslova na radnom mestu i uticati na opštu integraciju medicinskog osoblja. Na tome se obostrano mora raditi i savetuje se poslodavcima da pružaju podršku jer cilj je da se nemački zdravstveni sistem kvalitetno popravi dolaskom te kvalifikovane radne snage.

Rekla si mi prije početka razgovora da poznaješ dosta ljudi iz medicinske branše iz Srbije, i onih koji su se već doselili u Nemačku. No ima i onih koji nisu još sigurni. Zašto se ustručavaju?

Poznanica koja živi u Srbiji, udata, ima troje dece, završila medicinski fakultet sa dobrim prosekom, nema posao jer, kako kaže, „nema vezu“. I dugo se već premišlja da li da dođe sa porodicom u Nemačku i potraži posao ovde. A razlog oklevanja je jer „želi da joj deca budu vaspitana u kulturi u kojoj je rođena“. Tako da nešto mora i da „žulja“. Mana ima naravno za sve one koji se odluče da odu u inostranstvo – treba ih prosto izvagati sa prednostima. Ono što mnoge nagoni da odu je činjenica da nemaju perspektivu jer ili ne mogu da dobiju posao nakon školovanja ili su uslovi života i rada u sopstvenoj zemlji nepodnošljivi.

No naravno prednosti dolaska zbog posla u Njemačkoj su ipak brojnije?

Svakako da ih ima. Najpre - plata je veća. To je najveća prednost, kvalitet života je onda bolji. Pored toga, većina naših ljudi koji su ovde zaposleni u medicinskoj struci ne samo da obezbeđuje sebi bolje životne uslove već i finansijski pomaže porodicu ili rodbinu koja je ostala u zemljama iz kojih dolaze. Takođe, uslovi rada su bolji a potom i profesionalni razvoj. Imaju perspektivu za novu karijeru, pristup novim informacijama, plaćena poslovna putovanja, seminare i dalje usavršavanje.

To su prednosti koje medicinsko osoblje obično nema u zemljama regije ili bar ne u toj mjeri u kojoj ima ovdje u Njemačkoj.

To se posebno odnosi na negovateljice i negovatelje: Sudeći po komentarima koje sam nailazila istražujući ovu temu oni ovde imaju skroz drugi obim obaveza. Tako na primer, oni koji u Srbiji rade u oblasti nege, bilo da rade kao negovatelji ili kao pomoćnici negovatelja, moraju da se brinu o receptima i tabletama koje pacijent uzima. To u Nemačkoj nije slučaj - ako radiš kao pomoćnik u nezi, već si oslobođen te velike odgovornosti i obaveze.

Njemačka vlada donosi sve primamljivije zakone upravo vezano uz ponudu obrazovanja i potreba tržišta rada, posebno u sferi medicinske njege. Možeš li nam reći nešto više o tim primamljivim olakšicama ne samo za ovdašnje, njemačke studente nego i za one iz inozemstva koji žele doći u Njemačku i budu negovatelji?

Spomenuli smo gore uvođenje viših škola za medicinske sestre i tehničare. A ovo je važna informacija - upravo je donet zakon za oblast nege koji je podrška svim mladima u Nemačkoj koji žele da se u tom poslu usavršavaju i studiraju. Taj studij postoji doduše od 2004. godine ali sam posao nije atraktivan mladima zato je zakon poboljšan u nadi da će ih privući. Prema statistici, samo 10-20 odsto negovatelja ima diplomu, u domovima za stare jedva njih 1%. Od novog reformisanog zakona će profitirati i novi useljenici iz inostranstva jer će njihove diplome biti brže priznate. Do sada je bilo tako da ako nisi studirao negu u Nemačkoj a želiš da radiš u toj struci ovde, onda moraš da polažeš razliku ispita, plus stručni ispit – teoretski i praktični.

No što je sa zemljama iz kojih medicisnki stručnjaci dolaze? Ostaje li tamo dovoljno doktora, tehničara, njegovateljica?

U zemljama Zapadnog Balkana svakako je osetan nedostatak radne snage u medicinskoj branši. Najugroženija od svih je Bosna i Hercegovina, ali i ostale zemlje muče muku sa nedostatkom medicinskog osoblja. To naravno ide preko leđa pacijenata, ali i preko leđa državne kase iz koje se izdvajaju finansijska sredstva potrebna za rad medicinskih obrazovnih ustanova – fakulteta i visokih stručnih škola. Odliv mozgova je tako veliki problem da je u julu mesecu Albanija čak donela zakon kojim se svršenim studentima medicine, po dobijanju diplome, 5 godina zabranjuje profesionalni angažman bilo gde drugde sem u Albaniji. Odnosno, mogu da odu u inostranstvo ali ako to žele moraju državi da plate 40 hiljda evra, koliko otprilike koštaju studije medicine u Albaniji. Bilo je protesta medicinara protiv tog zakona, jer se time ugrožava sloboda kretanja, ali albanska vlada je ostala neumoljiva – taj zakon je upravo od ovog meseca stupio na snagu. Nemačko ministarstvo rada i socijalne politike, najverovatnije zbog toga što bi i druge zemlje iz regije mogu doneti takav zakon, sada Albaniji predlaže rešenje deljenja troškova.

Što može motivirati doktore, odnosno ostalo medicinsko osoblje da ostanu i da rade u zemljama u kojima su studirali?

Zemlje regiona morale bi doneti strategije da bi obrazovani mladi ljudi posle studija ostali onde gde su rođeni i gde su završili studije. Bez toga neće biti moguć oporavak zdravstvenih sistema u regiji niti zaustavljanje iseljavanja. Samo da navedem da je u Crnoj Gori Centar za Građansko Obrazovanje još 2019. godine uradio studiju u kojoj se ističe da su korupcija i nepotizam najvažnije prepreke koje bi morale da se iskorene, da mladi obrazovani ljudi ne bi odlazili iz te, najmanje, zemlje regije. To se može preslikati na zemlje u komšiluku. A da ne govorimo o zapošljavanju preko veze ili da nakon fakulteta nema radnih mesta – a stanje u zdravstvu pokazuje da bi moralo da ih bude.

Ako bi ta razlika u ispitima bila velika onda bi se studij morao ponoviti. Ali sada nije tako – što je novo za strance?

Procedura je pojednostavljena: lakša papirologija za priznavanje ispita i nema više polaganja razlike. To će se nadomestiti određenim kursevima u toku rada. Ujedno, Nemačka vlada je na saveznom nivou studije za negu učinila još atraktivnijom: studenti će moći da studiraju i da rade, s tim što će im i studiranje i rad biti plaćeni. Taj sistem studija koji se zove dualni (das duale Studium) je postojao u drugim branšama, a sada je i studiranje nege, zbog potrebe radne snage, dobilo taj status. Ranije su ovakvi zakoni donošeni po potrebama saveznih zemalja Nemačke, pa su tako studenti u Berlinu studirali u drugačijim uslovima od studenata iz Hesena, recimo, a sada je i to pojednostavljeno samo da bi se mladi motivisali da studiraju negu.

Znači li to da je i puno strategija za novu radnu snagu ali i puno novca u pitanju?

Podaci na koje sam nailazila kažu da se radi o milionskim ciframa koje su bolnice i ustanove za negu izdvajale da bi pronašle radnu snagu. Ali i posebni dotirani ugovori sa zemljama regije. Na primer, između Srbije i Nemačke, od 2013. do 2020. godine, postojao je sporazum o programu koji se zvao „Triple win“ po kojem su se Zavod za zapošljavanje Srbije i Agencija za zapošljavanje Nemačke dogovorile o saradnji tj. da negovateljice i negovatelji, koji su završili svoje škole u Srbiji, mogu da dođu u Nemačku i odmah dobiju posao. To je tako dobro funkcionisalo, tj. odlazilo je mnogo medicinskog osoblja pa je Srbija 2020. godine prekinula taj sporazum jer se i sama suočila sa nedostatkom radne snage na polju nege.

Postoje li neki nagoveštaji da će se slična inicijativa u zemljama Zapadnog Balkana opet pokrenuti?

Hana i Mehmed Mujdragić su mladi bračni par lekara iz Novog Pazara koji živi i radi u Nemačkoj

Hana i Mehmed Mujdragić su mladi bračni par lekara iz Novog Pazara koji živi i radi u Nemačkoj

Za sada su inicijatori nemačke bolnice i ustanove za negu, koje se trude da preko posredničkih agencija u zemljama regiona regrutuju novu radnu snagu. Agencije posrednici koje rade u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Severnoj Makedoniji, Crnoj Gori, dobijaju velike svote novca da bi pronašli nove negovateljice i negovatelje i uputili ih u Nemačku. Bilo je i prevarantskim agencijama pa treba obratiti pažnju. U svakom slučaju, postoje legalni i sigurniji putevi do posla u Nemačkoj koje smo spomenuli. Jer, ono što je izvesno je to da svi oni koji su završili škole iz oblasti medicine ili nege u zemljama regiona imaju velike šanse da lako nađu posao u Nemačkoj jer je potreba za njima velika. Upravo ovaj novi zakon u oblasti nege doneo je olakšice strancima prilikom priznavanja diploma. Zdravstveni radnici, negovateljice i negovatelji nikada nisu imali bolje šanse da dobiju posao u Nemačkoj, bilo da su Nemci ili stranci.

Bračni par Mujdragić, Hana i Mehmed, koji su u međuvremenu u Njemačkoj ostvarili svoj liječnički san, bili su naši gosti i prije izgradnje uspješne karijere ovdje. Ako vas više zanima njihova priča, tekst iz arhive možete pročitati ovdje.

A danas su razgovarali o tome kako novac nikada nije bio glavni argument za iseljavanje.

"Pa u suštini, kod većine se radi o dostojanstvu, iskreno da vam kažem. Nije novac u pitanju. No govorim za lekare i ljude s kojima se mi družimo. Tu su uglavnom isti profili ljudi koji su jednostavno pobjegli od pogrešne politike, nepotizma, korupcije i mi smo oni koji su htjeli normalan život i mogućnost da sebe izgrađuju nezavisno od politike, nezavisno od funkcija. To je ona druga strana, zbog čega smo mi ovdje isto došli. Zato što smo svatili u jednom trenutku da dole nećemo moći da to napredujemo, nećemo moći da se bavimo vrhunskom medicinom, da nećemo moći da primenjujemo ono što smo naučili... To je sad ona druga strana koja je dodatno doprinjela da mi donesemo tu odluku sad već pre 2 godine", govori Mehmed Mujdragić.

Doselili su za vrijeme pandemije tako da su odmah krenuli raditi u ekstremnim uvjetima:

"Pošto radim u intenzivnoj nezi s pacijentima koji su na respiratoru i na mašinama za disanje, i dalje je postojala, naravno korona, ali nekako se imala utisak da ovde nismo bili toliko uplašeni kao što smo bili mi u Srbiji. I postoje protokoli koje je trebalo da se poštuju i svi smo znali koje su to higijenske mere koje moraju da se sprovode. Nije bio, neke panike. Intenzivne nege su i tad bile pune kad smo mi stigli ovde, ali je sve to delovalo nekako normalnije. I ovde su umirali ljudi, to smo isto i ovde vidjeli. Naravno, sve su to nekako opisni slučajevi s jasnom lošom prognozom. Znali smo, otprilike, koji pacijenti imaju šanse za preživljavanje i slično, ali u Novom Pazaru, to što se desilo, to je zaista bio jedan kolaps zdravstva. Prosto, mi nismo bili spremni za to. Ljudi su umirali bez kiseonika, gušili su se i to je bilo nešta što jedan lekar ne može da zamisli da može tako nešto da da prođe u svom profesionalnom životu", objašnjava Hana dok Mehmed nadodaje:

"Nedostatak opreme, nedostatk svega. Vi znate što možete da uradite i da možete pacijentima da pomognete, ali nemate uslova - i onda je to poražavajuće."

Što su nam još rekli poslušajte u cijelom podcastu.

Zdravstveni sektor je jedan od najvažnijih poslodavaca u Njemačkoj kada je u pitanju useljavanje radne snage. S područja zapadnog Balkana je posljednjih godina, prema nekim procjenama, više od 100.000 medicinskih radnika otišlo na rad u Njemačku. S obzirom na demografska kretanja potreba za radnicima u svim sektorima zdravstva ću Njemačkoj će i dalje rasti tako da vlada u Berlinu otvara sve više mogućnosti i olakšica za useljavanje stručnjaka upravo u ovaj segment.