Mirana Likar: Kojoj vojsci pripada "Pripovjedač"?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 12.12.2024. 20:46 Min.. Verfügbar bis 12.12.2025. COSMO. Von Amir Kamber.
Mirana Likar: Kojoj vojsci pripada "Pripovjedač"?
Stand: 12.12.2024, 16:53 Uhr
Amir Kamber, Davor Korić, Nada Pester
Amir Kamber razgovara s uglednom slovenskom spisateljicom Miranom Likar o njenom romanu "Pripovjedač". Riječ je o životnom putu jednog mladića koji u ratu mijenja sedam uniformi. Zašto? Od slovenskog partizana, preko vojnika Wermachta do sovjetskog špijuna. Izmišljena priča? Književni stručnjak Davor Korić rasvjetljava pozadinu i detaljnije predstavlja lik i djelo autorice Mirane Likar koja živi i radi u Ljubljani. Šta nam njen roman može reći o novim starim ratnim vremenima u kojima živimo?
Svakog mjeseca predstavljamo po jedno literarno ostvarenje nekog od pisaca i spisateljica sa prostora bivše Jugoslavije i razgovaramo sa autorom ili autoricom. Ove godine koja se polako bliži kraju naši gosti su bili: Rumena Bužarovska, Ivana Bodrožić, Velibor Čolić, Jovan Nikolić, Nebojša Lujanović, Tijan Sila, Namik Kabil, Snježana Banović, Vladimir Arsenijević i Stevo Grabovac.
A gošća današnjeg je slovenska spisateljica Mirana Likar. O njenom romanu pod nazivom "Pripovjedač", najprije razgovaram s Davorom Korićem, našim književnim stručnjakom i selektorom.
Mirana Likar
Pozdrav Davore - reci nam prvo nešto više o autorici.
Mirana Likar spisateljica koja živi i radi u Ljubljani je rođena u Novom mestu u Sloveniji 1961. Diplomirala je slovenski jezik i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Na književnoj sceni se pojavila s tri zbirke kratkih priča zaredom i odmah bila zapažena i nagrađivana. Za zbirku Sobotne zgodbe (2009.) bila je u užem izboru za nagradu Fabula i prvijenac godine. Iz druge knjige kratkih priča, Sedem besed (2012.), priča Nadin stolnjak, uvrštena je 2013. u antologiju Best European Fiction, u SAD-u, koju je uredio Aleksandar Hemon. U novinama Delo ta knjiga je uvrštena među pet najvažnijih te godine u Sloveniji. Četvrta zbirka kratkih priča Ženska hiša ( 2022.) bila je u najužem izboru za Cankarovu nagradu. Mnoge su priče nagrađivane na natječajima, objavljene na 3. programu nacionalnog radija te uvrštene u razne antologije.
Osim zbirki kratkih priča Mirana Likar piše i objavljuje i romane?
Da. 2017. je objavila roman Babuškin kovček koji je imao sjajnu čitateljsku recepciju. 2019. izlazi i kratki roman Bibavica koji govori o zaboravljenoj kiparici talijansko-slovenskog porijekla. Roman Pripovedovalec (Pripovjedač), o kojem danas govorimo 2020. je bio u užem izboru za Cankarevu nagradu i nagradu za roman Kresnik. Objavljen je ove godine na makedonskom i hrvatskom u prevodu sa slovenskog Ahmeda Burića i izdanju VBZ izdavačke kuće koja svake jeseni organizira knjževni festival VRISAK u Rijeci, na kojem je roman predstavljen.
Mirana Likar na Sajmu knjiga i festivalu autora "Vrisak" u Rijeci
O čemu se radi u tom romanu, šta je njegova tema?
U ovom romanu se radi o biografiji jednog slovenskog mladića, o njegovom životnom putu i njegovoj borbi za golu egzistenciju, za preživljavanje u politički turbulentnim i opasnim vremenima. Roman počinje tako što glavni lik Nikolaj Šturm, sada 92-godišnjak, pripovijeda svoju začudnu životnu priču njegovateljici Sandri u luksuznom staračkom domu. Naime, dobrostojeći i dobrodržeći Nikolaj pridobio je Sandru, koja je radila kao kelnerica u jednoj gostionici da mu donosi obroke, a potom da ga sluša i isprati sa ovog svijeta, a zauzvrat će naslijediti njegovu pozamašnu mirovinu. Sandra pomno sluša njegovu priču, a njegova nada je da će je ona prenijeti drugima tako da ne ostane prepuštena zaboravu.
Gošća našeg podcasta je i spisateljica Mirana Likar. Recite nam, vaš pripovjedač, Nikolaj Šturm, je pojedinac u raljama ratova i povijesti koji niz puta mijenja uniforme. Zanima me zašto, čiji je on vojnik?
Ja sam shvatila da je on sam svoj vojnik jer ne pristaje na tu masovnu pogibelj koja je zadesila i njemačku vojsku u koju nije stupio dobrovoljno i partizane na kraju krajeva gdje im se pridružio dobrovoljno, ali su prve godine svi pobegli pa se bataljon raspao.
Govorimo o početku rata, zima je bila strašna. I onda u Ukrajini kad se preda ukrajinskim partizanima, jednima od, jer tamo su bile dve partizanske vojske, oni su ga ostavili, pa je opet pao u šake Nijemcima, bio osuđen na smrt, ali su ga onda poslali u tom bataljonu na smrt osuđenih u Ukrajinu, pa je dospeo onda u zarobljeništvo rusko, odnosno sovjetsko. Prešao je sve moguće stadije i na kraju je shvatio da jedino vredi preživeti. Ja mislim da je on bio svoj pobednik čim je doveo svoj život do starijih godina. Mogla bih reći da ni u jednu uniformu nije stupio sasvim dobrovoljno i kao zreo čovjek.
Da, nije se svrstao na kraju ni pod jednu zastavu, osim možda pod zastavu pripovijedanja, pod zastavu literature.
Zanimljiva misao. Mora da je tako, literatura jeste preživljavanje. Ispričan je taj stvaran čovek koji je bio podloga za moju priču. Stvarno i dalje putuje, eto pogledajte sad je u Njemačkoj.
Radi se u stvari o istorijskom, povijesnom romanu na neki način. Ono što sam razmišljao je pitanje šta je ustvari povijest, istorija. Da li je istorija splet okolnosti, šahovska igra velikih sila, kako se to zamišlja, ili je u stvari istorija uvijek istorija onog jednog pojedinca, čovjeka čiju priču treba ispričati?
Verovatno imamo dve istorije. Te male priče pojedinaca, ne uče se u školi, a trebale bi po meni, da bi mi shvatili kako ti veliki događaji koji se mogu ispričati tek unazad da bi mogli tu službenu školsku istoriju da bi je mogli ispričati unapred ili nešto iz nje naučiti. Ja mislim, to je nemoguće jer je previše elemenata koji odlučuju o nečemu što se onda zove ili pobeda ili poraz. Ali meni lično, a odrasla sam u kući gde su te priče pojedinca bile jako važne, mene ta lična istorija jako, jako zanima jer mislim da se razlikuje od te službene.
Da razjasnimo - radi li se o izmišljenoj ili stvarnoj biografiji? Biografije poznatih ličnosti su veoma zanimljive, a mi smo u našim emisija predstavili nekoliko takvih knjiga.
Govorili smo o knjizi „U požaru svjetova“ njemačkog novinara Michaela Martensa koji je napisao izuzetno zanimljivu biografiju nobelovca Ive Andrića, kao i dvije biografije o Josipu Brozu Titu, koje su napisali slovenski istoričar Jože Pirjavec i profesorica istočno-evorpske istorije na Univerzitetu u München-u Marie Janine Calic čija knjiga nosi naslov „Tito, vječiti partizan“.
Zanimljivo je da je na književnom festivalu u Rijeci prije knjige Mirane LIkar predstavljena još jedna biografska knjiga „Tito u Rusiji“ vanjskopolitičkog novinara Marka Stričevića koji je za vrijeme svog boravka u Rusiji istraživao gotovo nepoznati period Brozovog života od njegova pada u zarobljeništvo u uniformi austrijskog domobrana 1915. godine, do povratka u zemlju, krajem listopada 1920. Riječ je vremenu kada Rusijom haraju revolucija i građanski rat, kada Broz kao teško bolesni ranjenik prolazi golgotu od izbjegličkih logora do sibirskih stepa i nomadskih sela. )))
Da se vratimo Mirani Likar i romanu Pripovjedac - riječ je o romanu utemeljenom na stvarnoj životnoj priči.
Sličnu borbu za opstanak i preživljavanje vodi i Nikolaj Šturm koji takođe kao prisilno mobilizirani njemački vojnik u drugom svjetskom ratu dospijeva u rusko zarobljeništvo. Roman Mirane Likar o njegovom životnom putu utemeljena je na stvarnoj životnoj priči, stvarne ličnosti, koja nije poznata kao Tito. Ali njegova borba za život na ističnom frontu i ruskom zarobljeništvu je zanimljiva kao i Titova, a slična je po dramatici i uzbudljivosti sa još jednim epohalnih romanom o kojem smo govorili na ovom mjestu, o romanu Doba mjedi Slobodana Šnajdera u kojem je ovaj sjajni pisac opisao sudbinu svog oca koji je takođe uspio da preživi ratne strahote na istočnom frontu u Galiciji.
Mirana Likar
Da, opet rat kao tema, kao stalna tema velikih djela svjetske književnosti počevši od indijske Mahabharare preko Homerove Ilijade sve do danas...
Upravo tako. Ratovi koji se neprestano vode na kugli zemaljskoj i izgleda kao da nikada neće prestati. Oni bitno utječu na ljudske sudbine, a u povijesti samo jednog čovjeka ogleda se cjelokupna dramatika svijeta tako da su te ljudske sudbine u ratnim okolnostima neiscrpni izvori za književnike.
U romanu „Propovjedač“ glavni lik Nikolaj kao da je bio predodređen da postane svjedok povijesti u brutalnom dvadesetom vijeku u kojem su neke generacije doživjele dva svjetska rata. U ovom romanu Mirana Likar je napisala jednu ključnu rečenicu u kojoj tvrdi da okolnosti određuju životne puteve ljudi, a ne njihove sposobnosti. Jer Nikolaj je na početku romana mladić iznadprosječne pameti, visok, zgodan, spretan, jako dobro odgojen zahvaljujući brizi i ljubavi majke, sa iznimno snažnom voljom za životom. Sve su to predispozicije za uspjeh u životu, ali okolnosti u kojima je živio nisu mu išle u prilog. Njegov otac Nikolaus metalski radnik i predsjednik komunističke partijske ćelije umro je od tuberkuloze uoči sinovljevog rođenja, a majka Marija Terzija je bila obična pomoćnica za kućne poslove kojoj su ljudi samo naređivali. Kao sin samohrane majke i kao pripadnik nižeg društvenog staleža Nikolaj unatoč svojim nadprosječnim sposobnostima nije imao velike izglede na uspjeh u životu. Ipak, upisao se u obrtničku školu na odsjek metalske industrije i bio najbolji učenik, ali tada izbija rat u kojem će početi i Nikolajeva borba za goli život.
Šta je sve doživio Nikolaj i kakvim opasnostima je bio izložen?
Kao skojevac, sa svega 17. godina priključio se partizanima, ali se teško razbolio od upale pluća i mogao je vrlo lako umrijeti te zime u šumi da ga nije spasio očev prijatelj, španski borac. Nakon oporavka u toplom domu stigao je poziv za regrutaciju i Radnu službu Reicha RAD (Reichsarbeitsdienst), pa se Nikolaj pitao da li bi ostao živ da se ponovo priključio partizanima koji su ginuli u jurišima i to prevashodno mladi i neiskusni. A da li će ostati živ zapitao se kada su ga poslali na obuku u Augsburg u protuoklopni borbeni bataljon, a ubrzo nakon toga pred ruske tenkove u Ukrajinu.
Da ne otkrivam potencijalnim čitateljima detalje, iz knjige, mogu samo navesti da je Nikolaj Šturm promijenio sedam uniformi tokom rata, da je nakon što je bio slovenski partizan, postao vojnik Wermachta, zatim ukrajinski partizan, osuđenik na smrt, ruski vojni zarobljenik, očevidac kanibalizma i nepojmljive neljudskosti, funkcioner u sovjetskom logoru, sovjetski špijun u njemačkoj uniformi, i vojnik Crvene armije. Preživio je ratne strahote, vratio se u Jugoslaviju kao ruski vojnik, što mu je ponovno ugrožavalo život, usprkos skojevskoj i partizanskoj prošlosti. Platio je visoku cijenu kako bi sve to preživio, neprestano na oprezu, zatvoren i šutljiv, ostao je sam jer se nije ni oženio.
Opisiujući Nikolajev životni put autorica romana Mirana Likar se sigurrno zapitala koliko smo kovači vlastite sreće, a koliko sudbinom poslovično malog čovjeka upravljaju neposredne okolnosti, porijeklo, pamet i svjetski događaji koje poslije zovemo povijest? Jer, život Nikolaja Šturma očiti je primjer odnosa tih silnica u dvadesetom stoljeću.
Temeljen na stvarnoj životnoj priči, ovaj je roman zapanjujuće svjedočanstvo o iznimnoj snazi ljudskog bića da se odupre zlu, sačuva dostojanstvo, identitet i integritet.
Evo na kraju jednog odlomka iz knjige „Pripovjedač“ Mirane Likar u kojem se ogleda jedan dio strahota kojima je Nikolaj Šturm bio izložen:
„Stiže novi napad. Začuju se tenkovi, oglase avioni. Buka oklopnjaka, vatra minobacača, topovske granate pretvore svijet u kaos. Njih su šestorica, imaju jedan top i ručne protutenkovske mine. Ako tenk koji huči prema njima ne pogode topom, mora netko ispuzati iz rupe i ispod bučnog čudovišta postaviti minu. Kad ih hoće sreća, tenk eksplodira za nekoliko sekundi i nekoliko metara, a mineru ne bude ništa. Ako ne nađe ravnotežu između iskakanja iz rupe i svog straha, ruska će pješadija krenuti za tenkovima i ubijati sve što se kreće. Budu li našli ravnotežu, dobro nišanili i na vrijeme iskakali, doći će njemačka pješadija koja im je sto pedeset metara iz leđa, taman dovoljno za život. Čuje se zapovijed, skoči van, trči, postavi minu, trči, skoči nazad u rupu, mora ga raznijeti, dobro, tu ćemo bitku dobiti, pa makar bila zadnja. Skoči, nanišani, prežvjet ćemo, svi, junaci smo i smrti nema. Front brzo troši ljude. Neki traju nekoliko dana, neki samo sat.“
