Hoće li funkcionirati registar osuđenih pedofila?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 01.10.2024. 19:34 Min.. Verfügbar bis 01.10.2025. COSMO. Von Maja Maric.
Hoće li funkcionirati Registar osuđenih pedofila?
Stand: 01.10.2024, 17:23 Uhr
Maja Marić, Nenad Kreizer, Boris Rabrenović
Može li registar pedofila pomoći u kontroli seksualnih prijestupnika? Što takav registar zahtijeva? I krše li se time prava onih koju su se ogriješili o zakon, ali u medjuvremenu svoju kaznu odslužili? O svemu tome razgovaram s Adnom Hanić Zalihić, doktoricom pravnih nauka, koja je sudjelovala na stvaranju Zakona o registru. Nenad Kreizer i Maja Marić donose osnovne informacije o tome što seksualno zlostavljanje uopće podrazumjeva i kako se Njemačka nosi s tim problemom?
Ako je netko osuđen na zatvorsku kaznu zbog seksualnog zlostavljanja maloljetnika, možda zavrsi u zatvoru. A možda samo plati 36.000 maraka. Koja god da se opcija dogodi, on je nakon toga slobodan čovjek, bez ljage na imenu. Ali je li zaista?
Saznanje da je sarajevski glumac Moamer Kasumović, prvo osudjen na godinu dana zatvora zbog seksualnog zlostavljanja maloljetnika, a zatim izbjegao služenje kazne njenim isplaćivanjem, ponovno je pokrenuo raspravu o tome kako zakon štiti žrtve seksualnih zlostavljanja.
Pogotovo kada su te žrtve maloljetne.
Sjedinjene Američke Države poznate su po tome da imaju javan registar seksualnih prijestupnika. Pod nazivom "Megan's Law", iliti Meganin zakon, traži od osuđenika, u slučajevima napada na maloljetne osobe, da kontaktiraju lokalnu policiju ako promijene adresu boravka ili zaposlenje nakon puštanja iz zatvora ili psihijatrijske ustanove. Koliko je informacija dostupno o prestupniku zavisi od savezne države, ali njihova imena su javna.
Globalno istraživanje koje je 2016. godine provelo američko ministarstvo pravde otkrilo je da mnoge druge države imaju registar seksualnih prestupnika, ali u najvećem broju slučajeva oni nisu dostupni javnosti. Podatke je moguće dobiti samo na osnovu zahtjeva pojedinca ili organizacije i to pod posebnim uvjetima.
U Republici Hrvatskoj registar postoji od 2012. godine. i preko 1.600 lica je upisano, od čega su 34 žene. U Srbiji ovaj registar nosi ime "Marijin zakon" i sadržava 771 ime. Ono što ne ohrabruje je činjenica da svake godine taj spisak ima stotinjak imena više - 2023. ih je bilo 675, dok ih je 2022. bilo 544. U Federaciji BiH je registar stupio na snagu 26. rujna/septembra ove godine.
Kolega Nenad Kreizer reći će nam više o tome što seksualno zlostavljanje uopće podrazumjeva i kako se Njemačka nosi s tim problemom.
Nenade što je to zapravo seksualno zlostavljanje djece?
Prema definiciji Priručnika za medicinsko osoblje, seksualno zlostavljanje je svaka vrsta interakcije s djetetom koja služi seksualnom zadovoljavanju odrasle osobe ili drugog djeteta starijeg od same žrtve.
To znači da počinitelj i žrtva mogu biti djeca?
Da ako je npr. počinitelj dječak od 14 godina a žrtva djevojčica od npr. šest. Koja razlika u godinama je presudna za definiranje seksualnog kaznenog djela ovisi od države do države ali se grubo uzima razlika od četiri godine. Razlika je u tome što zakon drugačije tretira dijete počinitelja ili odraslog. I tu se još mora napomenuti da se u obzir ne uzima samo kronološka starost, nego i mentalna dob djeteta počinitelja.
U seksualno zlostavljanje ne spada seksualizirana igra dva djeteta koje se nalaze na približno istom stupnju razvoja što ne isključuje i kontakt genitalija.
Na zakone ćemo se vratiti kasnije, no što se konkretno smatra seksualnim zlostavljanjem?
Tu se na prvom mjestu misli na sam seksualni čin. Dakle penetraciju. Daljnja forma fizičkog seksualnog zlostavljanja je genitalni kontakt bez samog seksualnog čina.
To su fizičke forme seksualnog zlostavljanja. Postoje li i drugi oblici?
Postoje naravno i oblici zlostavljanja koje ne uključuju fizički kontakt a uključuju pokazivanje spolovila samog počinitelja ali i pokazivanje slikovnog materijala pornografskog sadržaja. Seksualno zlostavljanje je i prisiljavanje na spolni kontakt djeteta s drugom osobom, bilo da se radi o djetetu ili odrasloj osobi. Isto tako je zlostavljanje prisila djeteta da sudjeluje u produkciji materijala s pornografskim sadržajem.
Adna Hanić Zalihić, doktorica pravnih nauka iz Mostara, koja je izravno radila na Zakonu o registru pedofila u Federaciji Bosne i Hercegovine, gošća je našeg podcasta.
Adna, postoji li nekakva procedura, zakonska obaveza ili nešto slično da se obavijeste nadređeni? Da se počinitelji maknu? Kad pričamo o slučajevima zlostavljanja djece, da se počinitelji maknu iz blizine djece ako rade na takvim radnim mjestima, ako su okruženi djecom?
Zakonom o posebnom registru osoba je upravo to predviđeno, posebno onih osoba koje su pravosnažno osuđena za krivična djela protiv spolne slobode i morala prema djeci maloljetnicima. Upravo je to zakon na kojem sam radila i on je stupio na snagu u Federaciji Bosne i Hercegovine u februaru ove godine. Dakle, tim zakonom uspostavlja se zapravo registar osoba koje su pravosnažno osuđene za neko od krivičnih djela na štetu spolnog integriteta djece koja su sadržana u samom krivičnom zakonu. Međutim, osim uspostave registra, ovim zakonom predviđene su i određene posebne obaveze na strani počinitelja, kao što je njegova obaveza da se periodično javlja, dakle, organu nadležnom za unutrašnje poslove, zatim da taj organ obavještava o namjeri putovanja van mjesta prebivališta, kao i da se suzdržava od posjećivanja mjesta i objekata na kojima se okupljaju djeca. Dakle, podaci iz ovog registra dostupni su organima krivičnog pravosuđa kao istražnim organima, a pristup registru omogućen je i širokom krugu pravnih osoba koje neposredno rade s djecom. Dakle, sve te pravne osobe imaju mogućnost da na vlastitu inicijativu zatraže podatke Registra uvijek kada smatraju da se osuđenim procjene nalaze u neposrednoj blizini djece. Osim ove mogućnosti oni imaju i obavezu da prilikom prijema kandidata u radni odnos od organa koji je nadležan za vođenje registra zatraži informaciju da li je ta osoba u njemu evidentirana te ukoliko jeste, ona će biti isključena iz konkursne procedure i biće joj onemogućeno zasnivanje radnog odnosa. Osnovna svrha ovog zakona je upravo to da se spriječi da jednom osuđeni počinitelj, npr. osoba koja je osuđena za seksualno krivično djelo na štetu djece, a koja je odslužila kaznu zatvora i vratila se u zajednicu, on će se ovim zakonom, odnosno registrom spriječiti da uopće dođe u kontakt s djecom, a nadležnim organima će se pružiti mogućnost da prate njegovo kretanje u zajednici.
Što je s pojmovima s kojima se susrećemo u posljednje vrijeme poput seksualnog nasilja ili seksualiziranog nasilja. Razlikuju li se ovi pojmovi od seksualnog zlostavljanja?
Seksualno zlostavljanje je pojam koji se koristi u pravnom smislu. Znanost ali i osobe koje se u svom svakodnevno poslu susreću s devijantnim oblicima seksualiziranog ponašanja u kontekstu djece i maloljetnika upotrebljavaju pojmove seksualnog nasilja ili seksualiziranog nasilja. Pri čemu se uvijek radi o nekoj vrsti nasilja nad djetetom koje je povezano sa seksualnošću.
Govoriš o djeci i maloljetnicima. Koja je tu razlika u pravnom smislu? Kada govorimo o seksualnom zlostavljanju djece?
Djecom se smatraju sve osobe mlađe od 14 godina. Kada se govori o počiniteljima koji su mlađi od 14 onda se ne govori u pravnom smislu o počiniteljima nego o nasrtljivoj djeci. Dakle sve seksualne aktivnost kod osoba mlađih od 14 godina i ako postoji starosna razlika od najmanje četiri, pri čemu je u Austriji ta razlika tri godine, spadaju u kaznena djela.
A što je s djecom starijom od 14?
Ta djeca spadaju u starije maloljetnike. Prema njemačkom zakonu je dozvoljen spolni odnos odrasle osobe s mladim osobama starijima od 14 godina pod uvjetom da se ne radi o iskorištavanju položaja maloljetne osobe ili ako je u pitanju prostitucija. Pogotovo je pitanje iskorištavalnje podređenog položaja maloljetne osobe u usporedbi s odraslom osobom sporan pojam.
Kakve su zakonske kazne za zlostavljanje maloljetnika?
Ovisno o tome o kakvim kaznenim djelima se radi. Minimum je jedna godina zatvora, maksimum doživotna. I za samu pripremu kaznenog djela seksualnog zlostavljanja je predviđena zatvorska kazna.
Često čujemo zahtjeve za zabranama osobama osuđenima za djela u okviru pedofilskog zakonika. Kakva je pravna situacija?
U Njemačkoj, za razliku od recimo Švicarska ili Italije, ne postoji automatska zabrana bavljenja nekim poslovima, pogotovo onima u kojima se dolazi u kontakt s djecom. Tu od slučaja do slučaja odlučuje sud pri izricanju presude za kazneno djelo seksualnog zlostavljanja djece.
Presudnu ulogu igra hoće li sud zaključiti kako postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela ili ne. Ta se odluka u pravilu donosi na temelju sudskog psihijatrijskog vještačenja. Dakle nema automatizma zabrana rada s djecom za osobe koje su ili osuđene za seksualno zlostavljanje ili recimo posjed dječje pornografije.
Postoji li u Njemačkoj neka vrsta registra za osuđivane pedofile?
Ne. Takav svima dostupan popis, kao što je to recimo slučaj u susjednoj Poljskoj ili Švicarskoj, ne postoji. Radi se o zaštiti osobnih podataka i polazi se od toga da s u oni koji su počinili kazneno djelo u segmentu seksualnog zlostavljanja djece, odslužili kaznu i time odradili svoj dug prema društvu.
Nude li se u Njemačkoj kakvi preventivni programi koji služe zaštiti djece?
Postoje mnoga savjetovališta za roditelje koji svoju djecu mogu informacijama zaštititi od seksualnog zlostavljanja. U to spada otvoreni razgovor o ovoj temi koja je još uvijek veliki tabu. Polazi se od toga da se uklanjanjem tih tabua djeca ohrabruju da prijeve sumnjivo ponašanje.
Postoje i savjetovališta koja osobama s pedofilskim nagonima pruža šansu za liječenje prije nego što počine kazneno djelo.
